Modeli, razine i oblici komuniciranja u zdravstvu

MODELI, RAZINE I OBLICI KOMUNICIRANJA U ZDRAVSTVU

U medicinskoj praksi a napose u komunikaciji s pacijentima, ali jednako važno i u komunikaciji s kolegicama i kolegama po vertikalnoj ili horizontalnoj razini, vrlo je važno razumijevanje modela komuniciranja. Posebno je značajno za uspjeh u komunikaciji razvijati sklonosti i vještine dvosmjernog simetričnog komuniciranja. S druge strane važno je razumijevati i razine komunikacije jer medicinsko osoblje je svakodnevno suočeno i s intraperosnalnim, dominantno interpersonalnim i skupnim komuniciranjem. Komuniciramo jednim od oblika komuniciranja i izbor tih oblika je jako važan za uspjeh u komunikaciji medicinskog osoblja.

Modeli komuniciranja

Povijesno gledano, komunikacija pa i grana komunikacije odnosi s javnošću razvijaju se kroz četiri modela koja se mogu promatrati i kao povijesni razvitak propagande i javnog informiranja. Ta klasifikacija potječe od američkih znanstvenika. Prema njima postoje četiri povijesna, ali i danas aktualna i u praksi primijenjena modela komuniciranja između različitih subjekata u komunikaciji. To su:

1. model tiskovne agenture i publiciteta,

2. model javnog informiranja,

3. dvosmjerni asimetrični model, i

4. dvosmjerni simetrični model.

S medicinsko-komunikacijskog aspekta promatrat ćemo navedene modele u ta dva pristupa komunikacije, ali prije toga dat ćemo osnovno značenje modela.

Model tiskovne agenture i publiciteta 

Tehnike tiskovne agenture i publiciteta počele su poprimati važnost i u brojnim kampanjama, posebno u posljednjem desetljeću devetnaestog stoljeća. Stvaranje publiciteta u medijima putem press agenata (komunikacijskih stručnjaka) i danas je model komuniciranja u društvu ali i zdravstvu.

Model javnog informiranja

Model informiranja razvija se kao svijest o otvaranju komunikacije organizacije prema novinarima i medijima. Jednosmjerni model javnog komuniciranja organizacije prema javnosti, prema istraživanjima, još uvijek je vrlo primjenjiv u praksi svih institucija pa i onih zdravstvenih.

Dvosmjerni asimetrični model

Američki profesor Edward Bernays bio je vodeći protagonist dvosmjernog asimetričnog modela komuniciranja, kao i jedan od onih koji je pomagao da se razvije dvosmjerni simetrični model. Ovaj teoretičar i praktičar komunikacija smatrao je da je i manipulacija dopuštena u uvjeravanju javnosti. Smatra se da je u praksi najviše korišten i da ga primjenjuju sve institucije.

Dvosmjerni simetrični model

Razvojem dvosmjernog simetričnog modela komuniciranja javljaju se i suvremeni odnosi organizacije i njene javnosti. To je vrijeme širenja globalne informacije koje započinje sredinom 1960-tih godina. Od tada odnosi (komunikacija) postaju sve složeniji i značajniji. U dvosmjernom simetričnom, u odnosu na treći asimetrični model još jače su naglašene povratne (feedback) veze. Razmatrajući povijesni razvoj odnosa liječnik ili medicinsko osoblje-pacijent nedvojbeno je da paternistički odnos liječnika ili medicinskog osoblja i pacijenta ukazuje na model jednosmjerne komunikacije, više model informiranja. Brojni su primjeri stjecanja publiciteta zdravstvenih ustanova što, također implicira primjenu jednosmjernog pristupa i modela publiciteta. S druge strane suradničko-partnerski odnos ukazuje na jedan drugačiji pristup komunikaciji tj. Asimetrični ili simetrični model. Istraživanjem modela unutar ove komunikacije jasno će otkriti koji pristup je dominantniji, asimetričan ili simetričan.

Razine komunikacije

Pojmu razina komuniciranja autori pristupaju na različite načine. Neki koriste termin vrste, razine, drugi treći tipovi, načini, oblici komuniciranja itd. No, bez obzira na različit terminološki pristup, ti termini s obzirom na kvantitetu komunikacijskog procesa, vrijeme i način potreban za povratnu informaciju (feedback) sugeriraju četiri razine:

1. intrapersonalna komunikacija,

2. interpersonalna komunikacija,

3. skupna komunikacija,

4. masovna komunikacija.

Intrapersonalna komunikacija

Vrsta je komunikacije koju osoba čini sama sa sobom. Dakle, osoba intrapersonalno komunicira kada o nečemu razmišlja, rješava (u glavi) neki problem, pravi plan aktivnosti itd.

Interpersonalna komunikacija

Osnovna jedinica komunikacije. Interakcija je ili međusobno djelovanje dviju ili više osoba licem u lice, uz mogućnost trenutačnog (za razliku od odgođenog) dobivanja povratnih informacija. Interpersonalna komunikacija može biti verbalna i neverbalna.

Skupna komunikacija 

Odvija u okviru jedne, dvije ili više skupina. S obzirom na tipove skupina možemo ih podijeliti na običajne, institucionalne i društvene. Osnovna odlika običajnih skupina njihova je ukorijenjenost u strukturu društva, jer se njima pripada samim rođenjem, a ne uključivanjem. Takve su skupine obitelj, pleme, kasta, etnička skupina i dr.

Masovna komunikacija

Pod ovim pojmom razumiju se izjave koje se javno, tehničkim distribucijskim sredstvima, izravno i jednostrano prenose širokoj publici. Dakle, masovne komunikacije uključuju masovne medije koje se definiraju kao “metode i organizacije pomoću kojih specijalističke društvene skupine prenose poruke širokoj, socijalno mješovitoj i raspršenoj publici”.

Oblici komuniciranja

U komunikacijskoj znanosti ovoj podijeli, također se pristupa na različite teorijske načine. No sublimirajući suštinu i karakter komunikacije, oblici komunikacije mogu biti:

1.      usmena,

2.      pisana i

3.      neverbalna komunikacija.

Usmena komunikacija

Karakterizira je razgovor u kojima je izgovorena riječ glavni kod komunikacije.

Pisana komunikacija

Komunikacije u kojima su sredstvo prenošenja poruke napisane riječi, nazivamo pisanim komunikacijama. Pisane komunikacije odvijaju se između osoba, unutar poduzeća ili između poduzeća i okoline, a mogu se izvoditi u papirnatom ili elektroničkom obliku. Pisano komuniciranje, za razliku od usmenog, ostavlja pisani trag u poslovnim aktivnostima. Bitna prednost pisanog komuniciranja je u tome što ostavlja dokument koji se može čuvati i koji služi kao dokaz u ostvarivanju prava, ili u međusobnom odnosu (poslovnih) partnera.

Neverbalna komunikacija

Neverbalna komunikacija odnosi se na sva namjerna i nenamjerna značenja koja nemaju oblik napisane ili izgovorene riječi. Neverbalna komunikacija obuhvaća elemente kao što su izraz lica, pogled, geste, odjeća i vanjski izgled, razdaljina među sugovornicima i ton glasa.

Lit.:

S. Tubbs: Human Communication-Principles and Contexts, Mc Graw Hill, New York, 2010.

M. Braš, V. Đorđević, D. Miličić: Odnos liječnika i bolesnika, u: V. Đorđević, M. Braš: Komunikacija u medicini-Čovjek je čovjeku lijek, Medicinska naklada, Zagreb, 2001.

Z. Tomić: Odnosi s javnošću-teorija i praksa, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2016.