Serijal: Komunikacija, vikanje i asertivnost 4. Kako obično reagiramo na vikanje i verbalnu agresiju

Photo by SHVETS production: https://www.pexels.com/photo/man-falling-carton-boxes-with-negative-words-7203956/

 

Kako obično reagiramo na vikanje i verbalnu agresiju

Zašto analizirati reakcije na vikanje?

Kada se suočimo s vikanjem ili verbalnom agresijom, bilo kao primatelji, bilo kao osobe koje same reagiraju povišenim tonom najčešće posežemo za jednim od tri obrasca: povlačenjem, uzvraćanjem agresijom ili asertivnim reagiranjem. Ti obrasci nisu slučajni. Oni odražavaju naš stil regulacije emocija, naučene obrasce iz obitelji, razinu stresa, kapacitet samokontrole i odnos s osobom koja viče.

Suvremena istraživanja sve jasnije pokazuju da su te reakcije duboko ukorijenjene u psihobiološkim mehanizmima te da imaju izravne posljedice na mentalno zdravlje, odnose i fiziološke reakcije tijela.

1. Povlačenje / distanciranje

Povlačenje je reakcija u kojoj se osoba emocionalno ili fizički udaljuje, prekida komunikaciju, izbjegava kontakt ili se „zatvara“ u trenutku sukoba. Često izgleda poput zamrzavanja: osoba šuti, ukoči se ili odustane od daljnje interakcije.

Zašto se događa? Vikanje aktivira sustav bori se ili bježi. Kada opasnost nije fizička, mnogi biraju „bijeg“ u obliku psihološkog povlačenja. Istraživanja među zdravstvenim djelatnicima — koji su često izloženi verbalnoj agresiji — pokazuju jasnu povezanost verbalnog napada s mentalnim distanciranjem, emocionalnom iscrpljenošću i depersonalizacijom.¹,²

Posljedice:

• kratkoročno smanjuje stres
• dugoročno narušava odnose
• sprečava rješavanje problema
• povećava emocionalnu udaljenost i nesigurnost

2. Uzvraćanje vikanjem / agresivna reakcija

To je odgovor u kojem osoba reagira povišenim tonom, vrijeđanjem, eskalacijom sukoba, impulzivnim riječima ili fiziološkim „praskom“. Prema klasičnoj teoriji frustracija–agresija, frustracija, nepravda ili osjećaj ugroženosti mogu pokrenuti agresivnu reakciju.³ Novija istraživanja dodatno potvrđuju da se agresija javlja kad je emocionalna regulacija slaba, a stres visok.⁹ Osobe sklone impulsivnosti ili one koje imaju niže kapacitete za kognitivnu kontrolu češće uzvraćaju istom mjerom. No moramo bit svijesni da takve reakcije imju I svoje posljedice:

·         eskalacija sukoba

·         narušavanje odnosa

·         povećanje dugoročne anksioznosti i stresa

·         učvršćivanje destruktivnih komunikacijskih obrazaca⁴

3. Asertivna reakcija / konstruktivno suočavanje

Asertivnost je sposobnost da jasno, smireno i s poštovanjem izrazimo svoje potrebe, granice i osjećaje bez vrijeđanja druge osobe i bez povlačenja.

To uključuje: miran ton, „ja-poruke“ (“Ja osjećam…”, “Meni je važno…”), fokus na rješavanje, ne na krivnju, poštivanje granica. Asertivna komunikacija povezana je s: boljom regulacijom emocija⁵, manjim brojem konflikata, višim samopoštovanjem, manjom fiziološkom pobuđenošću, boljim mentalnim zdravljem⁶. Randomizirane studije pokazuju da trening asertivnosti i rješavanja problema značajno poboljšava mentalno zdravlje adolescenata i smanjuje impulsivne reakcije.¹⁰

Prednsoti ovakvog pristupa su: prekida ciklus eskalacije, potiče razumijevanje, osnažuje osobu da zaštiti svoje granice I gradi emocionalnu sigurnost.

Faktori koji oblikuju naš odgovor

1. Regulacija emocija i samoučinkovitost

Osobe s boljom regulacijom emocija manje reagiraju agresivno ili povlačenjem i češće biraju asertivnost.¹,⁹

2. Odnos i kontekst

Moćni odnosi (npr. roditelj–dijete, partner, nadređeni–podređeni) smanjuju vjerojatnost asertivnih reakcija.

3. Kultura i naučeni obrasci

U okruženjima gdje je vikanje „normalizirano“, povećava se sklonost agresiji ili pasivnosti.⁷

4. Stres i iscrpljenost

Stres i umor slabe prefrontalni korteks  dio mozga zadužen za samokontrolu  i povećavaju impulzivnost.⁸

Kako konstruktivno reagirati na vikanje?

1. Kratka pauza + regulacija disanja

Smanjuje fiziološku pobuđenost i omogućuje smiren odgovor.⁹

2. Asertivne „ja-poruke“

Dokazano smanjuju obrambenost i eskalaciju sukoba.⁵

3. Izbjegavanje uzvraćanja vikom

Agresija pojačava agresiju  jasno potvrđeno u više studija.³,⁴

Što to znači u praksi da ponovimo.  Kada netko viče ili koristi agresivan ton, ako mu uzvratiš istim intenzitetom, naš živčani sustav to doživljava kao prijetnju i automatski pojačava odgovor: raste napetost, povećava se razina adrenalina i kortizola, obje strane ulaze u tzv. fight–fight reakciju, konflikt eskalira. Dakle, uzvraćanje vikom gotovo uvijek dovodi do još jačeg vikanja, i s tvoje i s njihove strane. Istraživanja iz područja komunikacije, psihologije emocija i neurofiziologije pokazuju da: povećanje glasnoće i agresivnog tona aktivira limbički sustav u drugoj osobi (amigdala) → osoba osjeti prijetnju, kad se prijetnja osjeti s obje strane, obje osobe počnu glasnije, brže i impulsivnije reagirati, mozak tada smanjuje sposobnost racionalnog dijaloga, sluša selektivno i traži „napad“. Smiren ton i reguliran govor snižavaju emocionalnu pobuđenost i omogućuju prefrontalnom korteksu da se uključi (razmišljanje, procjena, smiren odgovor).

Ako ti vičeš – pojačaš konflikt.

Ako ostaneš smirena – spuštaš emocionalni intenzitet situacije.

Smiren ton djeluje kao model regulacije i često „povuče“drugu osobu da spusti svoj.

Osoba viče → ti uzvratiš mirno: „Čujem da si uzrujan/na, razgovarat ću kad možemo pričati smirenije.“

Time šalješ poruku: Ne pristajem na agresiju. Neću je povećati. Otvorena sam za dijalog, ali pod zdravim uvjetima.

4. Fokus na problem, ne na osobu

Asertivnost rješava sukob, agresija ga produbljuje.

5. Kada je verbalno nasilje učestalo — potražiti podršku

Kronična verbalna agresija povezana je s mentalnim povlačenjem, depresijom, anksioznošću i izgaranjem.¹,²

Zaključak

Ljudi najčešće reagiraju na vikanje povlačenjem, agresijom ili asertivno. Prva dva obrasca razumljiva su jer proizlaze iz instinktivnih mehanizama preživljavanja, ali dugoročno nisu korisna. Asertivna komunikacija pokazuje se kao najzdraviji, najzaštitniji i najučinkovitiji pristup. Razumijevanje vlastitih obrazaca, izgradnja emocionalne regulacije i učenje konstruktivnih komunikacijskih vještina omogućuju nam da prekinemo negativne cikluse i stvaramo sigurnije, stabilnije i zdravije odnose.

---

Literatura

1. Sommovigo V, Demerouti E, Montani F, Sinval J, Guidetti G. How verbal aggression relates to emotional exhaustion and cynicism: The moderating role of self-efficacy. Behav Sci (Basel). 2022;12(4):105.
2. Sommovigo V, Setti I, Argentero P. The role of perceived verbal aggression in predicting psychological withdrawal among healthcare workers. J Nurs Manag. 2023;31(2):372–381.
3. Berkowitz L. Frustration–aggression hypothesis: Examination and reformulation. Psychol Bull. 1989;106(1):59–73.
4. Keiser D, Guerra R, Keidar O, et al. Verbal and non-verbal aggression in the emergency department: A descriptive study. Int J Environ Res Public Health. 2018;15(7):1423.
5. Alberti RE, Emmons ML. Your Perfect Right: Assertiveness and Equality in Your Life and Relationships. 10th ed. San Luis Obispo: Impact Publishers; 2017.
6. Evers A, Tomic W, Brouwers A. Effects of aggressive behavior and emotion regulation on stress responses. Anxiety Stress Coping. 2005;18(2):131–144.
7. Matsumoto D, Yoo SH, Fontaine J. Mapping expressive differences around the world: The relationship between emotional display rules and individualism vs collectivism. J Cross Cult Psychol. 2008;39(1):55–74.
8. Arnsten AFT. Stress weakens prefrontal networks: molecular insults to higher cognition. Nat Neurosci. 2015;18(10):1376–1385.
9. Ma X, Yue ZQ, Gong ZQ et al. The effect of diaphragmatic breathing on attention, negative affect and stress in healthy adults. Front Psychol. 2017;8:874.
10. Požega S, et al. Problem-solving and assertiveness training improves self-esteem and mental health in adolescents: A randomized controlled trial. BMC Psychol. 2023;11(1):154.