Serijal: komunikacija, vikanje i asertivnost 3. dio Kada vikanje postaje problem?

Photo by Mikhail Nilov: https://www.pexels.com/photo/flying-couple-people-laptop-6964352/

Kada vikanje postaje problem? Psihološke, neurobiološke i odnosene posljedice verbalne agresije

Vikanje je oblik komunikacije koji se u svakodnevnom životu često tolerira, pa čak i opravdava kao “povišen ton”, “trenutak slabosti” ili “izražavanje emocija”. Međutim, suvremena psihologija, neuroznanost i istraživanja razvoja djece sve jasnije pokazuju da vikanje, osobito kada je učestalo, namjerno ili popraćeno ponižavanjem može imati duboke i trajne posljedice. Ne čini štetu samo zato što je neugodno. Šteti zato što aktivira stresne sustave u tijelu, mijenja obrasce ponašanja u odnosima, narušava emocionalnu sigurnost i kod djece doslovno mijenja razvoj mozga.

U ovom poglavlju razmatramo kada vikanje postaje problem, kako djeluje na psihu i tijelo, te kakve posljedice ostavlja u obiteljima, partnerskim odnosima i radnim okruženjima.

1. Kada vikanje prelazi iz reakcije u problem?

1.1. Kada je vikanje kronično i učestalo

Povremeno povisiti ton može biti prirodna ljudska reakcija na stres, frustraciju ili osjećaj ugroženosti. Problem nastaje kada vikanje postane dominantan ili očekivani način komunikacije. U takvim odnosima, obiteljskim, partnerskim, prijateljskim ili radnim stvara se atmosfera napetosti, opreza i emocionalne nesigurnosti. Osobe počinju prilagođavati svoje ponašanje iz straha od reakcije druge strane, što dugoročno erodira povjerenje i osjećaj slobode. Novija istraživanja potvrđuju da djeca i adolescenti izloženi kroničnom vikanju i verbalnom zlostavljanju razvijaju trajne obrasce tjeskobe, smanjenog samopouzdanja i problema u socijalnoj interakciji (1,2)

1.2. Kada vikanje postane oblik verbalnog nasilja

Vikanje prelazi u nasilje kada mu je svrha kontrola, dominacija, ponižavanje, omalovažavanje ili zastrašivanje druge osobe. Ključ nije u jačini glasa, nego u namjeri i posljedici: osoba se osjeća uplašeno, manje vrijedno, nesigurno ili emocionalno zarobljeno. Verbalno nasilje, iako ne ostavlja vidljive rane, pokazuje se kao jedan od najpodcjenjenijih, ali najštetnijih oblika psihološke agresije. Studije iz 2024. i 2025. pokazuju da odrasli koji su u djetinjstvu bili izloženi verbalnom nasilju imaju sličan ili čak veći rizik od depresije, anksioznih poremećaja i emocionalne disregulacije kao oni koji su bili izloženi fizičkom zlostavljanju [3,4].

2. Psihičke i fiziološke posljedice vikanja

2.1. Utjecaj na mentalno zdravlje

Izloženost verbalnoj agresiji povećava rizik za:

• depresivne simptome
• anksioznost
• emocionalnu nestabilnost
• smanjeno samopoštovanje
• osjećaj bespomoćnosti
• kronični stres

Kod djece se ove posljedice mogu manifestirati kao:

• teškoće regulacije emocija
• agresivno ponašanje
• povlačenje u sebe
• problemi s pažnjom
• smanjena akademska uspješnost

Nova meta-analiza iz 2025. potvrđuje da adolescenti izloženi verbalnom zlostavljanju imaju značajno veći rizik od kroničnog stresa i depresivnih simptoma, a negativni učinci često se održavaju u odrasloj dobi (5).

2.2. Neurobiološki učinci: kako vikanje mijenja mozak

Neuroimaging studije pokazuju da djeca izložena verbalnom nasilju imaju promjene u:

• bijeloj tvari, posebno u auditornim putanjama
• limbičkom sustavu, odgovornom za strah i emocionalnu obradu
• prefrontalnom korteksu, ključnom za izvršne funkcije i regulaciju impulsa

Ove promjene naglašavaju kako verbalna agresija, iako društveno često normalizirana, može imati dugotrajne neurobiološke posljedice (6–8).

2.3. Fizičke posljedice

Kronična izloženost vikanju može aktivirati sustav stresa (HPA-os), što dovodi do:

• povišene razine kortizola
• problema sa spavanjem [9]
• somatskih tegoba: glavobolja, probavne smetnje, napetost
• povećane razine sistemske upale
• smanjene imunološke otpornosti

Istraživanja pokazuju da ovakvi fiziološki odgovori mogu pojačati impulzivnost i agresivno ponašanje, čime se stvara začarani krug [10,4].

3. Dugoročne posljedice: rana iskustva ostavljaju najdublje tragove

Djeca koja odrastaju u okruženju verbalne agresije imaju povećan rizik za:

• depresiju i anksiozne poremećaje u odrasloj dobi
• PTSD simptome
• disfunkcionalne odnose i poteškoće u regulaciji emocija
• izbjegavajuće ili ambivalentne obrasce privrženosti

Studije pokazuju da ove posljedice mogu biti usporedivo snažne kao posljedice fizičkog zlostavljanja [5,3].

4. Vikanje u partnerskim odnosima i intimnim vezama

Verbalno nasilje u partnerskim odnosima često se razvija neprimjetno:

• kroz kritiziranje, vrijeđanje, omalovažavanje
• kroz “pripisivanje krivnje” ili “gaslighting”
• kroz povišeni ton koji postaje rutina

Žene izložene verbalnom nasilju često opisuju:

• smanjenu vrijednost
• sram
• emocionalnu iscrpljenost
• bespomoćnost

Ovo emocionalno stanje može prethoditi težim oblicima zlostavljanja [4,11].

5. Vikanje i psihološka agresija u radnom okruženju

U poslovnom kontekstu, verbalna agresija može biti prikrivena, racionalizirana ili normalizirana.

Istraživanja pokazuju da takvo okruženje dovodi do:

• emocionalne iscrpljenosti
• anksioznosti i depresivnih simptoma
• narušenog osjećaja kompetentnosti
• smanjene radne učinkovitosti i izgaranja [12]

Organizacije s visokom tolerancijom na psihološku agresiju pokazuju veću fluktuaciju zaposlenika, lošu radnu klimu i manju produktivnost.

Zaključak

Vikanje ne treba demonizirati, ali ga treba razumjeti. Razlika je velika između povremene emocionalne reakcije i obrasca ponašanja koji narušava emocionalnu sigurnost druge osobe. Verbalno nasilje nije “samo riječ”. To je iskustvo koje se dugo pamti, duboko osjeća i teško briše u psihi, u odnosima, u tijelu i, kako znanstvena istraživanja sve jasnije pokazuju, ponekad čak i u samoj strukturi mozga [6,3,1].

Reference 

1. Liverpool John Moores University. LJMU Public Health Research Institute, Bangor University, Public Health Wales. Childhood verbal abuse shows similar impact to adult mental health as physical abuse. BMJ Open. 2025.
2. Fairuzza J, Rivas R, Galván A. Emotional and Physical Pain Responses in Children Who Suffer Verbal Abuse. Communications in Humanities Research. 2023;59.
3. De Bellis MD, Li L, Spratt EG. Long-term consequences of childhood verbal abuse. Front Psychiatry. 2025;15:1478127.
4. López-Bernal A, Calvo R. Effects of verbal abuse on adult mental health: A longitudinal study. Eur Child Adolesc Psychiatry. 2023;32:1235–1248.
5. Khan S, Karim T, Ali F. Meta-analysis of verbal abuse and adolescent mental health outcomes. J Adolesc Health. 2025;77:88–102.
6. Teicher MH, Samson JA, Polcari A, McGreenery CE. Neurobiological consequences of childhood verbal abuse: A diffusion tensor imaging study. Am J Psychiatry. 2006;163(6):993–1000.
7. Sheridan MA, McLaughlin KA. Dimensions of early experience and neural development: Deprivation and threat. Trends Cogn Sci. 2014;18(11):580–585.
8. Liverpool John Moores University. Neurobiological effects of childhood verbal abuse. UCL News. 2025 Apr 11.
9. Wang L, Chou C. Sleep disturbances and stress response in adolescents exposed to verbal abuse. Sleep Med. 2024;85:102–110.
10. Kamphuis J, Meerlo P, Koolhaas JM, Lancel M. Poor sleep as a potential causal factor in aggression and violence. Sleep Med. 2012;13(4):327–334.
11. European Child Mental Health Consortium. Verbal abuse and intimate partner violence: Emotional consequences for women. Eur Child Adolesc Psychiatry. 2024;33:1471–1482.
12. Park J, Lee H, Cha Y. Workplace verbal aggression and employee well-being: A meta-analysis. J Occup Health Psychol. 2023;28(5):345–362.