Serijal: Komunikacija, vikanje i asertivnsot: 6. Izazovi u komunikaciji: od kaosa do strukturiranog prijenosa informacija uz SBAR

 6. Izazovi u komunikaciji: od kaosa do strukturiranog prijenosa informacija uz SBAR

U složenim i visokorizičnim okruženjima, poput vojske ili hitnih službi, jasnoća i preciznost u komunikaciji često mogu odlučiti o ishodu situacije. Nesporazumi, neorganizirani prijenos informacija ili, pak, agresivan i neasertivan način izražavanja, mogu imati ozbiljne posljedice. Upravo iz ovakvih izazova nastali su prvi modeli strukturirane komunikacije, među kojima je posebno zanimljiv SBAR – prvotno razvijen u vojnim i industrijskim kontekstima kako bi omogućio brzu i preciznu razmjenu ključnih informacija. Ovaj model, premda rođen iz potreba vojnih sustava, pokazao je iznimnu primjenjivost i u zdravstvenoj skrbi, gdje su brzina, točnost i suradnja ključni za sigurnost pacijenata.

U sljedećem dijelu rada detaljnije ću predstaviti kako je SBAR metoda preuzeta, prilagođena i implementirana u zdravstveni sustav te koje su prednosti njezine primjene u kliničkoj praksi. Treći dio bit će osobna refleksija, u kojoj ću analizirati vlastita iskustva i dojmove u kontekstu učenja i primjene SBAR metode.

Adaptacija SBAR metode (Situation, Background, Assessment, Recommendation) za zdravstveni kontekst

Adaptacija SBAR metode za zdravstveni kontekst započela je početkom 2000-ih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema dostupnim izvorima, ključnu ulogu u formalizaciji i ranoj implementaciji SBAR-a imao je zdravstveni sustav Kaiser Permanente (Colorado, SAD) (1,2). Autori koji se najčešće navode kao nositelji ovog procesa su Michael Leonard, Doug Bonacum i Suzanne Graham, koji su SBAR prepoznali kao učinkovit alat za strukturiranje komunikacije u klinički složenim i visokorizičnim okruženjima (1–3).

Formalna dokumentacija i širenje SBAR metode odvijali su se pod okriljem Institute for Healthcare Improvement (IHI), koji SBAR definira kao standardizirani komunikacijski alat namijenjen jasnom, sažetom i predvidljivom prijenosu informacija, osobito u kritičnim kliničkim situacijama (3,4). IHI je imao središnju ulogu u popularizaciji SBAR-a kroz edukacijske materijale, vodiče za implementaciju i programe unaprjeđenja kvalitete zdravstvene skrbi (3,4).

Među prvim sustavnim primjenama SBAR-a u zdravstvu navode se implementacije u sklopu timova za hitne intervencije (rapid response teams) unutar sustava Kaiser Permanente, oko 2002./2003. godine (5). U tim je programima SBAR korišten kako bi se omogućila jasna i učinkovita komunikacija između članova tima različitih profesionalnih profila i hijerarhijskih razina u situacijama naglog pogoršanja stanja pacijenata (5,6).

Od tada se SBAR metoda proširila i postala široko prihvaćena u brojnim kliničkim specijalnostima i okruženjima, uključujući anesteziologiju, intenzivnu njegu, hitnu medicinu, postoperativnu skrb, pedijatriju, neonatologiju te primarnu zdravstvenu zaštitu (6,7). Njegova jednostavna struktura i mogućnost prilagodbe različitim kliničkim kontekstima omogućile su globalnu primjenu u različitim zdravstvenim sustavima (6).

Razlozi za usvajanje SBAR metode u zdravstvu

Prijenos SBAR metode iz vojnih i drugih visokorizičnih sustava u zdravstvenu praksu temeljio se na nekoliko ključnih prednosti koje su izravno povezane sa sigurnošću pacijenata i kvalitetom skrbi (8).

Prije svega, SBAR omogućuje standardizaciju komunikacije. Uvođenjem zajedničkog i prepoznatljivog komunikacijskog okvira zdravstveni djelatnici mogu prenositi ključne informacije jasno i strukturirano, čime se smanjuje rizik od pogrešaka uzrokovanih nejasnim, nepotpunim ili neorganiziranim prijenosom informacija (9,10).

Drugi važan razlog za usvajanje SBAR-a odnosi se na sigurnost pacijenata. Strukturirani prijenos informacija osobito je važan u hitnim i klinički nestabilnim situacijama, u kojima kašnjenje ili pogrešno razumijevanje informacija može dovesti do ozbiljnih neželjenih događaja. Studije pokazuju da primjena SBAR-a omogućuje brže prepoznavanje problema, jasnije definiranje prioriteta i učinkovitiju koordinaciju kliničkih intervencija (6,10).

SBAR također doprinosi povezivanju različitih razina profesionalne odgovornosti unutar zdravstvenog tima. Omogućuje da i zdravstveni djelatnici niže na hijerarhijskoj ljestvici, osobito medicinske sestre, jasno i stručno iznesu procjenu stanja pacijenta te preporuku daljnjih postupaka liječnicima ili drugim članovima tima (9). Time se smanjuje komunikacijski jaz uzrokovan hijerarhijskim odnosima i potiče se interprofesionalna suradnja (11).

Konačno, značajna prednost SBAR metode jest njezina prilagodljivost. Iako je izvorno razvijena za hitne i krizne situacije, SBAR se pokazao učinkovitim i u rutinskim kliničkim procesima, uključujući primopredaje smjena, prijenose pacijenata između odjela ili zdravstvenih ustanova te svakodnevnu komunikaciju unutar zdravstvenih timova (6–7).

Naposljetku, brojni autori naglašavaju da SBAR ne može i ne smije zamijeniti temeljne interpersonalne i komunikacijske vještine. Ton komunikacije, međusobno poštovanje, jasnoća izražavanja i empatija ostaju ključni elementi profesionalnog odnosa, osobito u emocionalno zahtjevnim i složenim situacijama (11). SBAR treba promatrati kao alat koji strukturira komunikaciju, ali ne isključuje potrebu za dodatnim postupcima, uključujući pisanu dokumentaciju, verbalno pojašnjenje i ponovne provjere, osobito u kompleksnim kliničkim slučajevima (10,11).

 

Zaključak

Upravo zbog ovih izazova, stručnjaci u zdravstvu prepoznali su potrebu za jednostavnim, ali učinkovitim alatom koji omogućuje strukturiranu i predvidljivu komunikaciju među članovima tima. SBAR se pokazao kao rješenje koje ne samo da standardizira prijenos informacija, već i potiče asertivnost, smanjuje nesigurnost u komunikaciji te olakšava suradnju među različitim profesionalnim profilima. Ovaj model, premda rođen iz potreba vojnih i visokorizičnih sustava, našao je svoje mjesto u kliničkoj praksi, gdje precizna i jasna komunikacija izravno utječe na sigurnost pacijenata.

Sljedeće poglavlje posvetit ću detaljnoj analizi SBAR metode, njezinoj ulozi u timskom radu i značaju za hijerarhijsku komunikaciju u zdravstvenom sustavu.

 

Reference 

1. Leonard M, Graham S, Bonacum D. The human factor: the critical importance of effective teamwork and communication in providing safe care. Qual Saf Health Care. 2004;13(Suppl 1):i85–i90.
2. Leonard M. SBAR communication model: origins and development. Kaiser Permanente Internal Reports. 2002.
3. Institute for Healthcare Improvement. SBAR Tool: Situation–Background–Assessment–Recommendation. IHI; 2017.
4. Institute for Healthcare Improvement. Improving handoff communications. IHI Innovation Series. 2019.
5. Bonacum D, Leonard M. Use of SBAR in rapid response teams. Jt Comm J Qual Patient Saf. 2003;29(11):609–616.
6. Yun J, et al. Effectiveness of SBAR-based simulation programs for nursing students: a systematic review. BMC Med Educ. 2023. Springer.
7. Alizadeh-Risani A, et al. Comparison of the SBAR method and modified handover model on handover quality and nurse perception in the emergency department. BMC Nurs. 2024. Springer.
8. McCarthy S, et al. Use of structured handoff protocols for within-hospital unit transfers. Qual Saf Health Care. 2025.
9. Pinto F, et al. Using Situation-Background-Assessment-Recommendation guide: effects on handover quality and medication errors. J Clin Nurs. 2025. Wiley Online Library.
10. Lo L, et al. Can SBAR be implemented with high fidelity and does it deliver improvements? BMJ Open. 2021;11:e045915.
11. Ghonem NMES, et al. SBAR Shift Report Training Program and its effect on the quality of nursing handover. J Nurs Pract. 2023. SAGE Journals.