PRIOPĆAVANJE LOŠIH VIJESTI 4. PROTOKOL SPIKES

PRIOPĆAVANJE LOŠIH VIJESTI 4. PROTOKOL SPIKES

Kao što smo vidjeli u prethodnoj kolumni, akronim SPIKES, označava Setting up/Pripremanje, Perception/Percepcija, Invitation/Poziv; Knowledge/ Znanje; Emotions with Empathy/Emocije s empatijom, Strategy or Summary/Strategija ili Sažetak. Sada ćemo ga detaljnije izložiti.

Pripremanje

Prvi korak u SPIKES protokolu je pripremanje intervjua. Važno je pripremiti se za optimalnu komunikaciju. Odabrati što reći prije razgovora je ključ za uspješnu komunikaciju. Pregledati i uskladiti informacije koje će se prenjeti pacijentu i njegovoj obitelji. Informacije moraju biti usklađene i rezultata odluke multidisciplinarnog tima. Usklađenost informacija preduvijet je za izgradnju povjerenja i suradljivost pacijenta sa zdravstvenim profesionalcima. Ovaj korak je posebno važan za medicinske sestre početnice koji rade s liječnikom i nisu sigurne što liječnik može preporučiti u određenim situacijama. Bitna je snažna, jedinstvena i konzistentna poruka među svim članovima zdravstvenog tima.

Pripremanje uključuje pozornost na fizički prostor i način na koji će se vijesti dijeliti. Pogrešna fizička priprema za uručivanje negativnih vijesti može dovesti do neuspješne rasprave. Pravila preferiranog govora tijela za optimalnu komunikaciju, uključujući sjedenje dok govorimo, održavanje otvorenog držanja tijela i održavanje kontakta s očima primjenjuju se kao okruženje za razgovore. Treba učiniti sve da se osigura odvojen, miran prostor tijekom komunikacije između zdravstvenih profesionalaca, pacijenta i obitelji. Traženje od pacijenta da utiša mobitel ili druga sredstva komunikacije prije razgovora također može smanjiti distrakciju. To isto trebaju učiniti liječnici i medicinske sestre.

Priopčavanje loše vijesti nije ugodno i kod pojedinih zdravstvenih djelatnika izaziva nervozu i anksioznost. Smanjenje ili eliminiranje signala tijela koji pokazuju nervozu vrlo je važno u uspostavljanju odnosa s pacijentom. Jednostavno stavljanje stopala na pod s gležnjevima u vodoravan položaj i stavljanje ruku, s dlanova prema dolje na krilu je uspješna neutralna pozicija. Održavanje kontakta s očima sa vašim pacijentom će pomoći osigurati vašu pozornost.

Percepcija

Pacijentova percepcija vijesti koja će se dijeliti odredit će kako će se vijest prenijeti pacijentu. Medicinska sestra mora imati dobru procjenu onoga što pacijent i obitelj znaju o rezultatima testa, što će im ta vijest značiti u kontekstu bolesti, a možda i najvažnije ono što žele znati. Ako medicinska sestra ima odnos s pacijentom i obitelji i prati pacijenta kroz dijagnostičku obradu ili upravljanje kroničnom bolešću, relativno je lako procijeniti razumijevanje pacijentove percepcije vijesti koju treba dijeliti. To postaje teže kada je riječ o relativno novom pacijentu ili kada medicinska sestra nije bila uključena kao član tima za njegu.

Empatijske komunikacijske vještine će pomoći medicinskoj sestri da istraži percepciju pacijenta i obitelji o bolesti i novonastaloj situaciji. Pacijentov odgovor na pitanja medicinske sestre putokaz je u odabiru  načina i detalja kojima će se prenijeti pojedinosti.

Pacijentovo ponašanje, negiranje često su važne strategije upravljanja za pacijenta i obitelj u suočavanju s golemim gubitkom. Priopćavanje loših vijesti ne bi smjelo uništiti ove važne mehanizme suočavanja. Izazov za cjelokupno kliničko osoblje je poštivanje razine željenih informacija, ali pod uvjetom da  pacijent i obitelj dovoljno znaju tako da su u stanju pružiti informirani pristanak za daljnje testiranje i liječenje.

Poziv

Dozvolu za dijeljenje informacija daje pacijent ili obitelj. Kada se jednom napravi upit o opsegu razumijevanja i kontekstu u kojem se informacije uklapaju, medicinska sestra može zatražiti dopuštenje da podijeli trenutne vijesti. Koristeći ono što je pacijent podijelio o njihovom razumijevanju bolesti i kontekstu u kojem je testiranje obavljeno, medicinska sestra traži dopuštenje za dijeljenje trenutnih informacija.8–10

Znanje

Prvi korak u stvarnom uručivanju vijesti je "Ispaliti hitac upozorenja" i upozoriti pacijenta i obitelj da vijesti koje slijede nisu dobre. Početak rasprave s frazama kao što su: "Nažalost, imam neke loše vijesti da vam kažem'' ili “Žao mi je što vam moram reći” ili “Stvari ne idu u smjeru u kojemu smo se nadali”, omogućuju pacijentu i obitelji da se emocionalno pripreme za informacije koje će uslijediti. Ove izjave upozorenja također afirmiraju medicinsku sestru kao pacijentovog advokata. Ipak neka istraživanja upućuju na to da prvi korak može biti i razgovor o bolesti, na općoj i informativnoj razini pa tek nakon toga prelazak (bridge) na težinu bolesti pacijenta. Tijekom prvog dijela razgovora medicinska sestra se situacijski, trenutno približava pacijenu kako bi stekao situacijsko prihvaćanje.

Dijeljenje loših vijesti mora biti predstavljeno na temelju procijenjene razine pacijentovog razumijevanja, udovoljavanja i želja za otkrivanjem. Stvarno priopćavanje loših vijesti trebalo bi se raditi polako kako bi pacijent i obitelj razumjeli problem. Pozorno odabiranje riječi osobito je važno ako vijesti ukazuju na vrlo lošu prognozu. Ovi razgovori i izbor riječi od strane kliničkog osoblja mogu biti od vitalnog značaja budući da će se pacijent i obitelj baviti vijestima u nadolazećim danima i tjednima. Povećana emocija u tim razgovorima naglašava potrebu za mentalnom i emocionalnom pripremom prije interakcije s pacijentom.

U situacijama koje uključuju rak, pacijenti navode da je najvažnija komponenta procesa priopćavanja loših vijesti sam sadržaj, posebno stručnost/ekspertiza i specifični detalji koji se pružaju tijekom razgovora. To zahtijeva da medicinska sestra bude dobro pripremljena za informativne potrebe pacijenta i obitelji.

Empatija

Pacijenti će imati širok spektar emocionalnih odgovora dok reagiraju na loše vijesti koje su im uručene. Emocionalni odgovor može biti u rasponu od tišine do dramatičnog plača i jecanja. To stvara potencijalno nespretnu situaciju za medicinsku sestru, ali taj osjećaj nespretnosti može se umanjiti uključivanjem u empatičnoj komunikaciji. Iako cjelokupni razgovor i vrijeme provedeno u interakciji s pacijentom uključuju empatičnu komunikaciju, prikladan i ljubazan odgovor na emociju pokazanu kada pacijent čuje lošu vijest od kritične je važnosti. Medicinska sestra treba pokazati razumijevanje pacijentove emocije i pokazati empatiju i poštovanje uzevši u obzir tešku situaciju.

Razvijanje strategije za budućnost

Posljednji korak u SPIKES protokolu je utvrđivanje je li pacijenti imaju jasan plan za budućnost.  Pripremna informacija je važna da bi se smanjio stres, bez obzira na stadij bolesti. Jedan od najboljih načina za pripremu pacijenta za sudjelovanje u odlukama o liječenju je osigurati dali on ili ona razumiju informaciju koja je pružena. Prije rasprave o planu liječenja, važno je pitati vašeg pacijenta jesu li spremni za takvu raspravu. Česta pojašnjenja tijekom rasprave o planu liječenja pomoći će medicinskoj sestri da utvrdi razumijevanje i sklonost pacijenta da slijedi plan.

Po završetku razgovora i medicinska sestra i pacijent bi trebali otići s jasnim planom koraka koje treba poduzeti i ulogama koji će svaki od njih igrati u poduzimanju tih koraka. Ako su potrebna daljnja ispitivanja, testovi se moraju organizirati i pacijent treba imati jasno razumijevanje o tome kako će ti rezultati biti priopćeni.

Izvor:

Margaret Quinn Rosenzweig, doc. dr.sc. FNP-BC, AOCNP

T. L. Thompsopn, J. P. Caughlin: Interpersonal Communication and Health Care, in: M. L. Knapp, J. A. Daly (eds.): Handbook of Interpersonal Communication, Sage Pub., Thousand Oaks, 2002.

K. K. Reardon: Interpersonal Communication - Where Minds Meet, Wadshworth Pub. Company, 1987.