ZABRANJENO KUKANJE 1. - Živjeti znači moći

ZABRANJENO KUKANJE 1. - Živjeti znači moći

Salvo Nolè poznati je psiholog, psihoterapeut i obiteljski medijator. Stručnjak je za socijalnu psihologiju i psihologiju komuniciranja. Napisao je knjigu „Nema kukanja - Promjeni nabolje svoj život i život drugih“. Svjetsku pozornost privukao je kada je papa Franjo na vrata svoje sobe postavio njegovu pločicu  s natpisom „Zabranjeno kukanje“.

Talijanski psiholog započinje knjigu s naglaskom da je „kukanje poput stolice za ljuljanje: tjera te da se stalno mičeš, a nikamo ne odlaziš“. Ono (kukanje) se nameće još od djetinjstva jer smo stalno slušali izreku: „Kukaj i dobro će ti biti“. No, kako ističe Martin Luter King: „Može biti da niste odgovorni za stanje u kojemu se nalazite, ali ćete postati odgovorni ako ništa ne učinite da ga promijenite“. Takav stav upućuje da je „srž života u vjeri, u povjerenju, u razvoju vlastitih mogućnosti te u pomaganju bližnjemu“. Zato je važno prestati kukati i započeti se jačati i poštovati…

Zašto previše kukamo?

Zato što smo se na to navikli i zato što smo dubinski nezadovoljni. Čovjek se jede zbog duboka osjećaja praznine i zbog nesposobnosti da svojemu životu dadne smisao. Kukanje postaje način suočavanja sa životom, ali i način na koji se kod drugih aktivira osjećaj suosjećanja. Kao takvo, kukanje postaje učinkovit mehanizam za manipulaciju drugima. Ali i crna rupa u kojoj se gubi energija.  Kao što vidimo kukanje je jako povezano s navikom i što je još gore kukanje postaje svakodnevna navika koja ne traži rješenje . Osobe koje stalno kukaju nažalost nisu svjesne činjenice „ono na što se usredotočuješ, postat će tvojom stvarnošću“.

Mozak i kukanje

Čuli smo za pojam neuroplastičnost. To je sposobnost mozga da se mijenja, modificira u strukturalnom i funkcionalnom pogledu, reagirajući na iskustvo. Mozak je stvoren da bi bio sretan, no mi ga ponekad ili često „zatrujemo“ negativnim mislima. Iz novijih znanstvenih istraživanja, koja su provođena i na Sveučilištu Stanford, saznaje se da magnetski valovi koji su tipični za kukanje doslovno gase neurone hipokampusa koji su, između ostaloga, zaduženi i za rješavanje problema. Provesti u kukanju ili mu biti izložen više od trideset minuta uzrokuje stvarne štete na cerebralnoj razini. Općenito govoreći, „postajemo ono gdje često zalazimo“.

Naprotiv, osobe koje svjesno biraju da će poteškoće pretvarati u prigode za rast aktiviraju pozitivni proces u neuralnim mrežama koje poboljšavaju perceptivnu kvalitetu i sposobnost pronalaženja prikladnih rješenja za probleme. Mozak se modificira prema načinu na koji ga koristimo i na koji ga „hranimo“, mi smo graditelji svoje cerebralne strukture. „Mozak ne briše, nego akumulira“.

„Poput trajne sjene“

Dovodimo se u opasnost da si upropastimo život i da postajemo  sve nemoćniji. A to je pravi grijeh. Ako ima nešto što šteti životu, onda je to ne uspjeti izraziti vlastiti talent i vlastito nutarnje bogatstvo. Kada otkriješ vrijednosti svog talenta, svojega poziva, to je nešto fantastično jer tada imaš nešto i dati. Pravi je grijeh blokirati vlastiti život slijepim ponavljanjem navike koja se uvijek vraća na bolnu točku. „Poput trajne sjene“. Osobe koje stalno kukaju postupaju loše sa sobom. Oni se uklapaju u „emocionalnu osrednjost“. To je opće stanje u kojem se nalazi čovječanstvo. Riječ je o nedostatku razvoja emocionalne inteligencije. Osoba koja malo vjeruje u sebe nalik je drvetu kojem se redovito podrezuju korijeni kako bi mu se spriječio rast.

Živjeti znači moći

Nažalost u mnogim društvima kukanje je najpopularniji šport. Popularniji i od nogometa. Tamo gdje je kukanje tako izraženo, jasno je da nedostaje odgovornosti. Odgovornost znači sa sposobnošću odgovoriti na životne izazove. Da bi se preuzela odgovornost, potrebno je imati kako stručno-tehničke sposobnosti, tako i one koje se odnose  na ponašanja. Izostanak tih sposobnosti neminovno nas dovodi u krizu. A sagledavajući dalje problem kroz krizu, prva kriza jest kriza vrijednosti i kompetencija. Upravo je kriza vrijednosti dovela do društvene pa i gospodarske krize. A kriza kompetencija nas dovodi do krize meritokracije. Rasli smo s mišlju da je prevariti bližnjega normalno te da smo „face“ ako uspijemo proći ispit ili natječaj ne imajući kompetencije nego „dobre veze“. Tako se razvija narod i država ne kompetencija – svima na štetu. „To što su stvari takve kakve jesu ne znači da takve trebaju biti. Samo je, da bi se zasukali rukavi i stvari počele mijenjati, potrebno platiti cijenu. Stoga velika većina radije jadikuje nego da djeluje“, kazao je talijanski sudac i državni odvjetnik Giovanni Falcone, ubijen 1992 godine zbog dosljedne borbe protiv mafije.

Ako hoćemo, možemo!

Došlo je vrijeme da preusmjerimo energiju s kukanja na prijedloge. Potrebno je aktivnije uključiti potencijale kako bi se stvorio uspjeh koji će krenuti od kompetencija, a završiti rješenjima. Moramo početi ozbiljno raditi na vraćanju povjerenja gledajući se u oči, promičući etičke vrijednosti, povećavajući kompetencije i jačajući nadu u budućnost. „Budućnost otvorenu mogućnostima“. Moramo rasti iznutra. To znači postati dobar na području koje smo izabrali. „Nije važno što radite, važno je kako radite“. Promijenimo perspektivu.

Načelo meritokracije

Prihvatimo načelo meritokracije. To mora postati „opće osjećaj“ kako bi mladi shvatili da će za njih biti mjesta budu li se trudili , budu li studirali, budu li postajali najbolje što mogu biti. Samo tako društvo može napredovati i činiti korake naprijed, prema rastu svih nas koji se trudimo u športu zvanom život, u kojem svi mogu postati prvaci. „Da bi se postalo prvakom, nije dovoljan talent, nego je nužna i prilagodba na više razine učenja kao i puno truda“. Ta poruka mora biti prihvaćena.

Zašto je važno što govorimo?

Važno je shvatiti da osoba ne može misliti dublje nego što mu omogućuje njegov vokabular, fond riječi koje koristi. To je jedan od razloga zašto riječi koje naučimo, a još više one koje koristimo, uveliko utječu na naše misli, a time i na naše djelovanje. Psihologija nas uči, a iskustvo potvrđuje: želimo li mijenjati stanje svoga duha, moramo mijenjati svoj govor.

Lit.:

Salvo Nolè: Nema kukanja- Promjeni nabolje svoj život i život drugih, Verbum, Split, 2018.