Komunikacija u medicini: Odnos liječnika i pacijenta/bolesnika 2.

Komunikacija u medicini: Odnos liječnika i pacijenta/bolesnika 2.

Odnos liječnika i bolesnika, kao što smo vidjeli u prethodnoj analizi, mijenjao se kroz vrijeme. Danas treba analizirati novi društveni kontekst zdravstvene skrbi u sekundarnom, pluralističkom i demokratskom društvu, gdje je individualna autonomija sve važnija i gdje je sve veća tenzija između osobne autonomije i povećanih troškova. To upućuje i na zaključak da se stara Hipokratova trijada liječnika, pacijenta i bolesti promijenila. Tako je suvremena medicina suočena s puno izazova koje bitno utječu na odnos liječnika i bolesnika

Suradničko-partnerski odnos

Komunikacija bolesnika i liječnika mora biti temeljena na zajedničkom razumijevanju, brižnom i dinamičnom odnosu koji mora uključivati obitelj. Taj odnos treba biti i suradnički i partnerski. Takav pristup definirao je model ponašanja suradničko-patnerski.

Suradničko-partnerski odnos je suvremeni oblik odnosa liječnik - pacijent koja svojim nazivom najbolje ocrtava njihov karakter. Liječnik ima aktivnu ulogu edukatora, od prvog susreta sa pacijentom, koji sada nije pasivni objekt liječenja nego aktivni sudionik.  Liječnik sada pred sobom ima pacijenta „naoružana“ podacima o njegovoj bolesti, makar pacijenti , zbog nedostatka bazične medicinske izobrazbe, nisu u stanju pravilno procijeniti svoje tegobe, običćno se vezuju za one koji upućuju na najtežu bolesti.  Dakako, u liječenju bolesnika  podrazumijeva se uključenje obitelji u svim fazama liječenja. Novi  koncept odnosa od početka liječenja traži maksimalan angažman liječnika: liječnik mora pacijentu objasniti sve o prirodi njegove bolesti, puteve dijagnoze, diferencijalno-dijagnostičke mogućnosti i zamke, dijagnostičko-terapijske mogućnosti (prednosti i moguća štetnost  pojedinih dijagnostičkih metoda), konačno, od svakog se pacijenta traži informirani pristanak (inform conset) za svaku potencijalno opasnu dijagnostičku metodu.

Informativni pristanak

Pismeni informirani pristanak je nužnost u odnosu liječnika i pacijenta, jedna vrsta ugovora o razumijevanju i sigurnosti koji pomaže obojici (i pacijentu i liječniku!): pacijenta upozorava na dobre i moguće štetne strane liječenja, s druge strane štiti i osigurava autonomnost liječnika koji će opušteno, bez straha raditi zahtjevne i potencijalno opasne pretrage kod kojih je, ukalkulirana i mogućnost komplikacije liječenja.

Kod nas je informirani pristanak došao relativno kasno, na Zapadu je nezamisliva bilo koja pretraga bez potpisa liječnika, danas je i kod nas općeprihvaćen. Dakako, pristanak može dati samo pacijent koji je sposoban rasuđivati i svjestan svojih postupaka, dok za bolesnika koji nije svjestan svojih postupaka, a životno je ugrožen , pristanak za nužni zahvat daje njegov skrbnik ili najbliža rodbina.

U načelu, liječnik ne smije uskratiti niti jednu informaciju pacijentu, dužan ga je informirati o svemu vezano za njegovu zdravstvenu situaciju. To znači, od prvog susreta sa liječnikom pa do završetka liječenja (ako je bolest izlječiva) pacijent je upoznat od strane liječnika o svim fazama liječenja, ali sada u novom međuodnosu on nije objekt liječenja nego aktivni subjekt, a liječnik mu je na raspolaganju za sve dodatne informacije.

Zakonom o zaštiti prava pacijenata

Naša zakonska regulativa Zakonom o zaštiti prava pacijenata detaljno i precizno regulira sva prava pacijenata. Radi važnosti ovog Zakona, svaki bi student tijekom studija trebao biti upoznat sa ovim zakonom, a svaki liječnik bi trebao na svom radnom stolu posjedovati primjerak ovog Zakona. Upravo radi te činjenice, cijeli Zakon, u integralnom obliku, je inkorporiran u ovu knjigu, tako da je dostupan svakom studentu medicine.

Lit.:

Veljko Đorđević, Marijana Braš: Komunikacija u medicini-čovjek je čovjeku lijek, Medicinska naklada, Zagreb 2011.

Izet Hozo: Internistička propedeutika s vještinama komuniciranja u kliničkoj medicini, Hrvatsko gastroenterološko društvo, Split, 2013.