Komunikacija u medicinu: Medicinska sestra-liječnik 8.
Komunikacija u medicinu: Medicinska
sestra-liječnik 8.
Posljednjih
40 godina, medicinska sestra polako prestaje biti podređena liječniku i njena
uloga u zdravstvenoj skrbi nadilazi samo izvršavanje naredbi ordiniranih od
strane liječnika. Postaje član interdisciplinarnog tima unutar svojih
kompetencija. Brojni su razlozi doveli do toga, u prvom redu obrazovanje
medicinskih sestara, a ono najvažnije mijenja se zdravstvena slika
stanovništva. Vodeći javnozdravstveni problemi postaju kronične bolesti koje
zahtijevaju drugačiji pristup u zdravstvenoj skrbi pojedinaca. Prema WHO
kronične bolesti predstavljaju izazov 21 stoljeća i pokreče dva nova modela:
Model kronične njege i Okvir inovativne skrbi u kroničnim stanjima. Oba modela
u fokus stavljaju informirane, motivirane pacijente, obitelj i zajednicu kojima
podršku pružaju informirani i motivirani timovi u praksi.
Analizirajući
modele komuniciranja između liječnika i medicinskih sestara dominantna je
dvosmjerna komunikacija. Najčešći model je dvosmjerna simetrična. No u
izuzetnim okolnostima, posebno žurnog djelovanja i donošenja brzih odluka ta
komunikacija može biti i dvosmjerna asimetrična, a ponekad i jednosmjerna. Kod
razina, komunikacija liječnik – medicinsko osoblje je najčešće interpersonalna,
face to face. Zbog timskog pristupa rješavanju zadaća vrlo je zastupljena skupna komunikacija. Ona je svakodnevna. Kako
liječnici ali i medicinske sestre promišljaju o najboljem odnosu s pacijentima
ali i kolegicama i kolegama važan je intrapersonalni proces, proces
promišljanja i donošenja svojih vlastitih odluka. U izuzetnim oklonostima i liječnici
i odjeli komuniciraju s vanjskom, eksternom javnošću putem medija pa tako ulaze
i masovno komuniciranje. Sva tri oblika komunikacije primjenjuju se
svakodnevno. Verbalna i neverbalna su dominantan oblik komuniciranja
liječnik-medicinska sestra ali značajno je zastupljena i pisana komunikacija,
posebno putem e-mail komunikacije.
Medicinska
sestra – pacijent
Sposobnost
komuniciranja je vrlo važna vještina i vitalni dio pružanja zdravstvene
zaštite. Tako postajemo bolji u svom
poslu, harmoniziramo odnose s drugim osobama i smanjujemo vlastiti stres i
nezadovoljstvo. Medicinske sestre komuniciraju s pacijentima vrlo intenzivno i
svakodnevno, imajući u vidu da su pacijenti različiti po obrazovanju,
kulturološkom, vjerskom, društvenom statusu, prijašnjim iskustvima itd. Ta činjenica upućuje na potrebu da se
komunikacija mora voditi na učinkovit, brižan i profesionalan način.
Kada
je riječ o pružanju informacija i edukaciji pacijenata, izgradnje odnosa s
pacijentom i zajednicom, pružanju kontinuirane skrbi i korištenja tehnologija u
cilju unapređenja pružanja skrbi medicinske sestre pioniri su prakse u
zdravstvu. Literature s područja zdravstvene njege i iskustva brojnih
praktičara, u cilju poboljšanja skrbi za kronične bolesnike, pokazuju kako
sestre predstavljaju ključ u implementaciji modela kronične njege u
zdravstvenom timu koji pruža skrb i fokusiran je na pacijenta.
Više
komunikacije više povjerenja
Mnogi
pozitivni ishodi viđeni u pružanju skrbi planirane od sestara rezultat su bolje
komunikacije s pacijentima. Čini se da su sestre posebno osposobljene kao
timski radnik i u mogućnosti su uspostaviti interakciju s pacijentima bolju od
liječnika.
Pacijent
postaje aktivni sudionik u procesu liječenja, donosi odluku o predloženom
dijagnostičkom i terapijskom postupku na temelju dobivenih informacija od
strane zdravstvenog tima koji se skrbi o njemu. Medicinske sestre su 24 sata uz pacijenta i prve su s kojima će
pacijent podijeliti svoje strahove, tražiti odgovore na brojna pitanja.
Potrebno je prilagoditi veliku količinu informacija pacijentu kako bi bile
razumljive. S druge strane obitelj i prijatelji žele biti dio tog procesa i
zahtijevaju posebnu pozornost i vrijeme. Ovakav pristup predstavlja izazov za
medicinske sestre jer osim medicinskog znanja mora poznavati osnovne
komunikacijske zadatke u radu.
Tri su
osnovna zadatka
1.
Uspostavljanje kontakta. To obuhvaća predstavljanje i oslovljavajte bolesnika s
gdin. ili gđa. (ime ili prezime). Važno je u interpersonalnoj komunikaciji
osobu gledati izravno u oči i biti pozitivan. Također je važna neverbalna
komunikacija. Komunikacija treba biti otvorena i dvosmjerna. Potrebno je dati
kratko pojašnjenje onoga što radite za bolesnika i zašto. Govoriti jasno i
razgovjetno.
2.
Emocionalna reakcija može biti višestruka. Očekujte da osoba ne zna na što
mislite, ne razumije medicinske termine, ne poznaje bolnicu i dr. Bolesnik
smije biti jednostavan, neobrazovan, neupućen, dezorijentiran. No i takav je
odgovornost medicinskog osoblja. Važno je razviti osobnu i komunikacijsku
empatiju. Vi ste profesionalac i morate imati više osjećaja za i od bolesnika.
3.
Način komuniciranja je još jedan izazov za medicinske sestre. Komunikacija se
ne izvodi iz pozicije roditelja. Medicinsko osoblje tj. medicinske sestre
moraju paziti na neverbalne i
paraverbalne znakove, govoriti
afirmativno – slušam bolesnika, i iskazati spremnost za pomoć.
Vremenom
medicinsko osoblje bolje upoznaje svog sugovornika tj. pacijenta. Taj odnos
može dovesti do novog povjerenja, prihvaćanje savjeta kao i sudjelovanja u
provedbi terapije. Krajnji cilj tih odnosa je bolje zdravlje i zadovoljstvo
kako pacijenta tako i medicinskog osoblja.
Kad
medicinska sestra i pacijent uspostave dobar međusobni odnos, to oboma
predstavlja priliku za rast i razvoj. Interpersonalni odnos između medicinske
sestre i pacijenta razvija se u četiri faze:
1)
faza orijentacije počinje kada pacijent izražava potrebu za profesionalnom
pomoći,
2)
faza identifikacije počinje kada pacijent postane svjestan svoje bolesti i
onoga što se s njim događa,
3)
interakcijska faza u kojoj je pacijent već formirao sliku o svojoj bolesti i
4)
faza rješavanja u kojoj se pacijent sprema na odlazak kući.
Analiza
modela komuniciranja između medicinskih sestara i pacijenta ukazuje na
dominantnu dvosmjernu komunikaciju. S obzirom na odnos i činjenicu da
medicinska sestra ne zamjenjuje liječnika kad je u pitanju proces liječenja,
tj. ne preuzima ulogu liječnika taj dvosmjerni odnos često je asimetričan
ponekad i jednosmjeran. Sestre ispunjavaju dužnosti dodijeljene od liječnika.
Medicinske sestre razvijaju i dvosmjerni simetrični odnos ali samo kad je u pitanju
odnos, komunikacija i nadležnosti medicinskih sestara. Dominantna razina
komuniciranja je interpersonalna, a oblik usmena, verbalna i neverbalna
komunikacija.
Lit.:
