Komunikacija u medicinu: medicinska sestra-medicinska sestra 9.

Komunikacija u medicinu: medicinska sestra-medicinska sestra  9.

Odnos između medicinskih sestara unutar odjela je hijerarhijski posložen. Svaki dan radi se plan zdravstvene njege koji izrađuje voditelj tima i odgovoran je za njegovu provedbu. Izvršene aktivnosti moraju se dokumentirati. Voditelji timova odgovorni su glavnoj sestri. Čimbenici koji utječu na primopredaju službe mogu biti: komunikacijski stil medicinske sestre, iskustvo i stečeno znanje, kontinuitet zdravstvene njege, uključenost pacijenta u skrb jesu li medicinske sestre stalni član tima ili su na zamjeni, priroda bolesti pacijenta.

Problematična područja kod primopredaje službe mogu biti: propuštanje informacija, loša komunikacija medicinskih sestra, šumovi u komunikaciji-buka, prekidanje i nepažnja osoblja nemogućnost povjerljivosti prilikom primopredaje službe, izostanak primopredaje službe i dr. Važne su smjernice za primopredaju sestrinske službe: prenositi relevantne podatke, provjeriti je li sve jasno, koristiti dokumentaciju i bilješke, važnost elektronske dokumentacija, kontinuitet skrbi, uključiti bolesnika u primopredaju, sigurnosni sastanak -sigurnosni brifing (informiranje), nadzor primopredaje sestrinske službe i dr.

Model komuniciranja medicinska sestra-medicinska sestra je dvosmjerni. Hijerarhija sugerira da ima primjene i jednosmjerne komunikacije. Dominira interpersonalna razina i verbalno-neverbalni oblik komuniciranja.

Medicinska sestra – rodbina pacijenta

Medicinske sestre često su u komunikaciji s rodbinom pacijenata. Ta komunikacija izazovna je samo na razini potrebnih informacija koje treba razmijeniti. Odnos je profesionalan. Medicinske sestre žele imati roditelje i rodbinu uključene u proces liječenja na način da pacijent prihvaća pristup liječenja i odluke koje zajednički donose s liječnikom i medicinskim timom. Dakle, suradničko-partnerski odnos liječnik-pacijent prenesen je i na odnos medicinska sestra-pacijent-roditelji ili rodbina. Važna je dosljednost informacija. To znači da se roditeljima ne može reći drugačija informacija nego pacijentu. Dominantan model komuniciranja je dvosmjerna komunikacija. Kod razina najistaknutija je interpersonalna, osobna komunikacija. Verbalno, usmeno i neverbalno komuniciranja kao oblik je najzastupljenije.

Medicinska sestra i drugi dionici  

Komunikacija između medicinskih sestara i ostalih dionika godinama je predmet proučavanja brojnih autora. Istraživane su prepreke za učinkovitu komunikaciju u zdravstvenoj njezi i utjecaj učinkovite komunikacije na zdravlje pacijenata. Nastoje se utvrditi moguća sredstva za poboljšanje učinkovitosti komunikacije. Rezultati su pokazali kako su glavni inhibirajući faktori učinkovite komunikacije u prvom redu osobne karakteristike kao što je strah, nisko samopouzdanje, anksioznost, razina pismenosti, prijašnja iskustva i s druge strane nedostatak komunikacijskih vještina, empatije, ne mogućnost postavljanja granice, vještine slušanja, okruženje. Učinkovita komunikacija ima pozitivan učinak na zdravstveno stanje pacijenta i njihov oporavak, a loša komunikacija ima negativan utjecaj na zdravstveno stanje. Rezultati,  također pokazuju kako upotreba učinkovite komunikacije nema samo pozitivan utjecaj na pacijente već i na zdravstvene profesionalce čineći ih zadovoljnijim na poslu, manje izložene stresu što ima jak utjecaj na zdravlje.

Lit.:

Karabatić S, Zovko T, Basara L. Modeli, razine i oblici komuniciranja medicinskog osoblja i pacijenta.  Zdravstveni glasnik, Mostar 2018;1:72-78