„Hrabri razgovori“

„Hrabri razgovori“

Jedna mi se prijateljica ovih dana žalila kako je na razgovoru za posao primila više mladih osoba. Zajednički nazivnik za gotove sve njih je bio da ne znaju razgovarati, da se boje reći. „Čini mi se da  Smart phone generacija ne zna razgovarati“.

Zainteresirao me ovaj fenomen i ušla sam malo u „svoju“ literaturu o umijeću komuniciranja.

Razgovori za prvi ili novi posao pripadaju kategoriji  „teških razgovora“. Ukoliko ste bili u prilici   voditi ovakve razgovore, znate da je to kao da hodate po minskom polju. Pojedini autori ovakve situacije nazivaju „ključnim konfrotacijama“ ili „svjesni razgovori“. Drugi ih nazivaju i „hrabri razgovori“. U stvarnosti su ovi razgovori jedan oblik intervjua.

Nitko ne želi savjet nego potvrdu

Kada pristupite svojim hrabrim razgovorima, mislite na akronim SHARE (SHARE model je moćan način odgovaranja na pitanja u intervjuima), kako biste zapamtili sljedećih pet korisnih vještina:

Ne precjenjujte: Dobar početak jeste da otvornog uma uđete u razgovor i da očekujete pozitivan ishod (svaka pobjeda započinje u glavi). Često se događa da druga strana jasno vidi naša negativna očekivanja i svadljivi stav, nastale kao rezultat prethodnih iskustava, a da ih mi uopće nismo svjesni. Ovakav pristup nam omogućuje da budemo otvoreni za nove ideje koje možda nismo razmatrali. Počnite razgovor sa stavom da nema pogrešnih rješenja problema. Tražite rješenje. Fokusirajte se na budućnost, a ne prošlost.

Blag glas: Boja našeg glasa trebalo bi  prenositi iskrenost i suosjećanje s drugim osobama. Pokušajte ostati mirni. Neka vaš glas izražava smirenost. Kontakt očima treba biti izravan, a govor tijela usklađen s drugom osobom. Svi aspekti govora tijela trebali bi odavati otvorenost i blag stav. Jedna kineska poslovica kaže: „Ukoliko se strpite tijekom jednog teškog trenutka, izbjegli ste sto žalosnih dana“.

Uvažite, ne raspravljajte se: U ovim situacijama druga strana skoro uvijek će pokušavati da vas uvjeri da je u pravu. Navest će brojene razloge za svoje postupke. Uvjeravati ih da nisu u pravu čisto je gubljenje vremena, a nije potrebno. Umjesto toga, recite im da razumijete kako se osjećaju i kako situacija izgleda iz njihove perspektive. Najčešće će ih to iznenaditi i smanjiti njihovu prirodnu potrebu da se brane. Čak ih možete pitati što bi oni uradili da su na vašem mjestu. Jedan mudrac kaže: „Nitko ne želi savjet nego potvrdu“.

Preformulirajte i parafrazirajte: Nakon što druga strana iznese svoje gledište, pokušajte ga što je moguće točnije preformulirati. Obvezno koristite drukčije riječi – parafrazirajte srž onoga što su oni rekli. Vrlo je važan osjećaj u komunikaciji da druga strane osjeti da je razumijete.

Ohrabrite srce: Prije završetka razgovora, obvezno pružite iskrene pozitivne komentare o trudu koji je uložila druga strana. Pohvalite napor koji je uložila, a ne rezultate. Svi smo uradili nešto dobro i bila bi velika greška da to ne spomenemo. Psiholozi govore o „zakonu efekta“, prema kome je znatno izvjesnije da će se učvrstiti ponašanje nakon kojeg slijedi pozitivna posljedica (pohvala) nego negativna posljedica (kritika).

Konačno, važno je da ne zaboravimo da možemo napraviti razliku. George Bernard Shaw je napisao: „Ljudi uvijek krive okolnosti za ono što su. Ja ne vjerujem u okolnosti. Ljudi koji napreduju u ovom svijetu jesu ljudi koji ustaju i traže okolnosti koje žele, a ukoliko ih ne mogu pronaći, oni ih stvore“.

Lit. S. Tubbs: Human Communication-Principles and Contexts, McGraw-Hill, 2010.