Interpersonalna komunikacija u zdravstvu

Interpersonalna komunikacija u zdravstvu

Fenomen komunikacije ili komunikacijska učinkovitost jedno je od znanja i vještina koje zaokupljuju moderni svijet. O ovom fenomenu raspravljala je i Svjetska zdravstvena organizacija smatrajući kako je komunikacija povezana sa zdravljem. Sve više zdravstvene institucije posvećuju pozornost komunikaciji tragajući za optimalnim modelima, razinama i oblicima komuniciranja. 

Nije moguće ne komunicirati

Jedan je od najvažnijih komunikacijskih pravila u teoriji komunikacije. Teoretičar Paul Watzlawick je postavio pet aksioma komunikacije: 1. nije moguće ne komunicirati; 2. svaka komunikacija sastoji se iz sadržajnog i odnosnog aspekta; 3. narav odnosa uvjetovana je interpretacijom ponašanja komunikatora; 4. komunikacija može biti verbalna i neverbalna; 5. komunikacija može biti simetrična ili komplementarna. Iz navedenih pravila, jednog od najvećeg mislitelja teorije komunikacije, proizlazi važnost komunikacije u životu svakog pojedinca, organizacije ili društva. Imajući u vidu da se sve mora iskomunicirati, takva spoznaja iznimno je važna za zdravstvene djelatnike na svim razinama rada i organizacije.

Što je komunikacija?

Pojam komunikacija potječe od latinskog pojma communicatio što znači priopćiti. Komunikacija je stoga pojam koji općenito označava sveukupnost različitih oblika veza i dodira između pripadnika društva, a posebno prenošenje poruka od jedne osobe ili skupine drugim osobama ili skupinama. Zbog toga je komunikacija društveno vrlo važna. Omogućava povezano djelovanje ljudi koje leži u osnovi svih društvenih pojava.

Oblici komunikacije

Četiri su osnovna oblika komunikacije, prema teoretičarima komunikacije. To su: 1. intrapersonalna komunikacija, 2. interpersonalna komunikacija, 3. skupna komunikacija i 4. masovna komunikacija. Pišući u svojoj studiji Interpersonalna komunikacija, Kethleen K. Reardon započinje navođenjem šest osnovnih karakteristika ljudske komunikacije: 1. ljudi komuniciraju iz mnogo različitih razloga, 2. komuniciranje rezultira planiranim, ali i neplaniranim učincima, 3. komunikacija je obično obostrana, 4. komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe koje jedna na drugu utječu u nejednakoj mjeri, 5. komunikacija se dogodila i onda kada nije bila uspješna, 6. komuniciranje uključuje uporabu simbola. Navedene karakteristike ljudske komunikacije pomažu nam da bolje shvatimo sam pojam komunikacije.

Važnost interpersonalne komunikacije u zdravstvu

Zdravstveni djelatnici u svim zdravstvenim ustanovama trebaju shvatiti važnost kvalitetne komunikacije u svom svakodnevnom radu. Uzimajući u obzir važnost svih oblika komunikacije smatram da je najvažnija kompetencija ona interdisciplinarna. Interdisciplinarna komunikacija je interakcija ili međusobno djelovanje dviju ili više osoba licem u lice, uz mogućnost trenutačnog dobivanja povratnih informacija. Dakle, zdravstveni djelatnik svakodnevno u više navrata je u komunikaciji licem u lice kako sa svojim menadžmentom, kolegama, pacijentima, roditeljima i dr. Ta komunikacija uključuje i verbalno i neverbalno ponašanje, kao i sadržajnu i relacijsku komponentu. Komponenta sadržaja sastoji se od onoga što je rečeno ili učinjeno dok relacijska komponenta ili komponenta odnosa obuhvaća način kako je to rečeno ili učinjeno. Na interpersonalnu komunikaciju zdravstvenog djelatnika utjecat će određeni šumovi u komunikaciji što će se odraziti na izravnu povratnu vezu. Od svih tih elemenata interpersonalne komunikacije ovisit će i komunikacijski učinak. U zdravstvu taj učinak je od presudne važnosti. On je indikator kvalitete komunikacije ali i izravni pokazatelj kvalitete odnosa, razine organiziranosti, pa sve do rezultata u liječenju. Imajući u vidu samo te vrijednosti, interpersonalna komunikacija smatra se najvažnijom komunikacijskom kompetencijom zdravstvenih djelatnika.

Lit.:

K. K. Reardon: Interpersonal Communication – Where Minds Mett, Belmont, Calif., Wadsworth, 1987.

S. Tubbs: Human Communication-Principles and Contexts, Mc Graw Hill, New York, 2010.

S. Leinert Novosel: Komunikacijski kompas, Plejada, Zagreb, 2012.