Koncert, prijatelji, putovanje kroz vrijeme i komunikacija – tko kaže da se ne može učiti kroz zabavu

 Koncert, prijatelji, putovanje kroz vrijeme i komunikacija – tko kaže da se ne može učiti kroz zabavu

Ponekad nas edukacija zatekne tamo gdje je najmanje očekujemo, usred glazbe, pljeska i reflektora. Tako je bilo i na oratoriju o kralju Tomislavu. Došli smo zbog glazbe, atmosfere, druženja, a otišli s puno više: osjećajem povezanosti, inspiracijom i pokojom komunikacijskom lekcijom u džepu. Zato, krenimo zajedno u ovu glazbeno-komunikacijsku šetnju kroz oratorij o kralju Tomislavu, dokaz da i učenje može obuti cipele zabave.

Koncert „Anno Domini 925. “Kralj Tomislav“osim impresivnog kulturnog događaja, je bio učionica pod zvijezdama, gdje su se verbalna, neverbalna i interkulturalna komunikacija, zajedno sa snagom samoaktualizacije stopile u živo iskustvo koje se pamti. (https://www.vecernji.hr/kultura/zagreb-pod-zvijezdama-kad-glazba-ozivi-povijest-a-kralj-tomislav-progovori-1873897 

Svi jako dobro pamtimo čuvenog teoretičara komunikacije Paul Watzlawick koji je rekao: „Ne može se ne komunicirati”(1) Ta rečenica zvuči jednostavno, gotovo očito, ali iza nje stoji cijela znanost. Komuniciramo izgledom, tonom, šutnjom, osmijehom, pogledom, pokretom. Komuniciramo čak i kad to ne želimo. I zato je komunikacija svuda oko nas u svakom susretu, koncertu, čekanju u redu, u liječničkoj ordinaciji… pa čak i u tišini gledališta dok slušamo oratorij.

Možda vam se teorija komunikacije čini teškom, apstraktnom ili rezerviranom za predavaonice i zdravstvene ustanove, pogotovo kad se govori o „komunikaciji u zdravstvu“, pa idemo zajedno korak po korak.

1.      Teorija komunikacije ne mora biti „teška“ ni rezervirana samo za učionice i stručne tekstove

2.      Moguće je mijenjati paradigmu – učiti iz stvarnog života, u opuštenim, kulturnim i zabavnim okruženjima

3.      Iskustveno učenje (npr. kroz koncert ili oratorij) pomaže bolje razumjeti apstraktne koncepte komunikacije.

Što smo sve (ne)svjesno uvježbavali? Komunikaciju – u svim njezinim oblicima!

Verbalna komunikacija

U središtu događaja stoje riječi: monolog, libreto, tekst, ali i pjesma. Verbalna poruka izražena kroz jezik (hrvatski i latinski). Naracija Dražena Klarića i glas Dragana Despota predstavljaju verbalnu komponentu koja vodi publiku kroz povijesni i emotivni kontekst. Tekstovi poput Te Deum, Pater Noster ili stihovi na hrvatskom jeziku prenose sadržaj, emociju i poruku kroz značenje riječi, jezik kao alat razumijevanja i identiteta.

U edukacijskom kontekstu, ovo je primjer verbalne komunikacije koja nadilazi informaciju, riječ kao sredstvo identiteta, emocije i pripadnosti.

Verbalna komunikacija omogućila je da se priča o Kralju Tomislavu ne samo ispriča, nego i doživi kroz naraciju, pjesmu i govor. Kroz tekst oratorija, naraciju i pjevane stihove, prenosile su se informacije, emocije i poruke o povijesti, zajedništvu i identitetu. Svaka riječ bila je pažljivo odabrana, kao kod svakog učinkovitog komunikatora.

Neverbalna komunikacija – bila je jednako snažna, ako ne i snažnija: govor tijela, pogled, pokret... i poruka scenske odjeće.

Neverbalna komunikacija bila je jedan od najmoćnijih slojeva ove glazbene večeri, često tiša od riječi, ali daleko izražajnija. U oratoriju, riječi su bile važne, ali ono između njih još važnije.

ü  Geste dirigenta Jonathana Griffitha, njegovi izrazi lica, pokreti ruku i tijela, nisu samo upravljali glazbom, već su prenosili emociju, intenzitet, poziv na zajedništvo.

ü  Scenski nastup – usklađenost izvođača, način na koji su stajali, kretali se, disali zajedno bio je snažna poruka discipline, poštovanja i predanosti.

ü  Scenska odjeća izvođača – tamne, svečane i usklađene boje, jednostavnost i elegancija vizualno su naglasile ozbiljnost i dostojanstvo glazbenog trenutka. Odjeća je bez riječi komunicirala zajedništvo, fokusiranost i poštovanje prema sadržaju koji se izvodi.

ü  Svjetlo, tempo pokreta, kontakt očima, činili su vizualnu simfoniju bez ijedne izgovorene riječi.

Neverbalna komunikacija učinila je da i oni koji možda nisu razumjeli svaki stih  ipak razumiju poruku. Kroz pogled, pokret, scensku odjeću, ritam i tišinu, oratorij je govorio univerzalnim jezikom emocije. 

Paraverbalna komunikacija: snaga glasa, ritma i intonacije

Jedan od najsnažnijih elemenata večeri bio je upravo Dragana Despota, glas kao instrument, bariton bogat i siguran, s povremenim šaptom, zadrškom ili ubrzanjem. Njegova interpretacija nije bila samo naracija, bila je gola emocija, obučena u boju glasa. Upravo tu prepoznajemo paraverbalnu komunikaciju – sve ono kako nešto izgovaramo, što čini veliku razliku u tome kako nas publika doživljava:

ü  Intonacija – kojom se podiže ili spušta emocionalni naboj

ü  Pauze – koje daju prostor poruci da odjekne

ü  Ritam i dinamika – koji određuju tempo slušanja, napetost ili mir

ü  Boja glasa – kao emocionalni filter kroz koji prolazi svaka riječ

U edukaciji o komunikaciji, Despotova izvedba bila je pravi primjer koliko paraverbalni elementi mogu nadmašiti same riječi. Njegov glas nije samo ispričao priču, on ju je osjećao i prenio nama da ju osjetimo. Njegov bariton, bogat i siguran, s povremenim zadrškom, ubrzanjima ili šaptom, postao je neverbalni kanal komunikacije koji je prenosio ono što riječi same ne mogu.

A glazba sama po sebi bez obzira na tekst komunicira emocije, dramu, napetost, slavu, mir.

 Razine komunikacije – oratorij je komunicirao na više razina:

ü  Sadržajnoj (što se govori – povijesna priča),

ü  Odnosnoj (kakav je odnos izvođača s publikom, poštovanje, zajedništvo),

ü  Simboličkoj (što znači kralj Tomislav danas, ideja o pripadnosti, zajedničkom identitetu).

Grupna i međugrupna komunikacija - kako zbor komunicira kao jedno tijelo, kako se ansambli međusobno slušaju, kako se publika uključuje neverbalnim odgovorima – sve to pokazuje moć sinkronizacije i usklađenosti, što su ključne vještine i u timskom radu. 

Metakomunikacija, prema Gregory Batesonu (osnivač pojma metakomunikacije) označava komunikaciju o komunikaciji. Poruke koje prate glavnu poruku i govore nam kako ju trebamo razumjeti. To su neverbalni signali, ton glasa, kontekst i svi oni elementi koji daju značenje izrečenom. Definicija metakomunikacije po Batesonu: “Metacommunication is communication about communication. It is any message that classifies or interprets the content of other messages.”(2,3) Primjer iz svakodnevnog života: Kad ti netko kaže: „Naravno da si u pravu“, ali sarkastičnim tonom verbalna poruka kaže jedno, ali metakomunikacija (intonacija, mimika, stav) pokazuje nešto drugo: zapravo misli da nisi u pravu. Zašto je važna? Metakomunikacija pomaže: razumjeti namjeru govornika, razlikovati šalu od uvrede, ozbiljno od ironičnog, izbjeći nesporazume, graditi autentičnost i povjerenje

U kontekstu edukacije o komunikaciji, učenje prepoznavanja metakomunikacije ključno je za emocionalnu inteligenciju i kvalitetne odnose. Ono neizrečeno, ali snažno prisutno: govor pauze, tišine, izraza lica kad se ne pjeva. Osjetilo se ono što nije rečeno izravno, ali jest osjećano. Upravo tu teorija metakomunikacije dobiva svoj pravi smisao. Metakomunikacija je tijekom ove glazbene večeri bila nevidljivi okvir svega što smo čuli i doživjeli. Nije bila izgovorena riječima, ali je davala ton, značenje i emocionalni kontekst svakoj poruci. Glas naratora (Dragan Despot) – nije govorio samo tekst, već i kako ga trebamo doživjeti. Kroz intonaciju, šapat, pauze i naglaske, slao je metaporuke: "Ovo je važno", "Ovdje osjećaj raste", "Sad zastani i osjeti". Dirigentova gesta, svaki pokret ruke, pogled prema izvođačima, stanka između stavaka nije bila samo tehnička, već metakomunikacijska: govorio je "pripremite se", "ovo je vrhunac", "slušamo jedni druge". Pogledi među glazbenicima i pjevačima tiha potvrda međusobne povezanosti, zajedničkog daha i ritma. I bez riječi, ti su trenuci govorili: "Zajedno smo u ovoj priči".

Tišina između dijelova – i ona je bila poruka. Metakomunikacijski signal publici da zastane, osjeti, primi poruku. Scenska usklađenost, odjeća, držanje dodatno su pojačavali poruku: "Ovo je svečano, ovo nosi značenje, ovome pristupamo s poštovanjem."

Metakomunikacija je omogućila ne samo da čujemo poruku oratorija, već da je osjetimo. Bila je most između teksta i srca, ono neizrečeno, a duboko razumljivo.

Interkulturalna komunikacija: Edward T. Hall Američki antropolog, pionir istraživanja kulturnih razlika i neverbalne komunikacije začetnik interkulturalne komunikacije. Uveo je pojmove high-context i low-context culture, razlika u načinu kako kultura prenosi značenje kroz kontekst. Razvio koncept proxemics, odnosno kako ljudi iz različitih kultura koriste prostor u komunikaciji „Culture is communication and communication is culture.“ Time je istaknuo kako ne postoje granice između jezika i kulture – oni se međusobno oblikuju. S druge strane Milton J. Bennett američki sociolog, razvija model kojim se ne samo razumiju razlike, već se uči kako s njima uspješno komunicirati. Kreirao je Developmental Model of Intercultural Sensitivity (DMIS) – model sastavljen od 6 faza razvoja interkulturalne kompetencije: od etnocentričnosti do etnorelativnosti. DMIS opisuje proces kroz koji pojedinac postaje svjestan i prihvaća različite kulturne perspektive, što je ključno za učinkovitu interkulturalnu komunikaciju.

Edward Hall postavio je temelj razumijevanja da kultura oblikuje kako komuniciramo – kroz kontekst, prostor i stil. Milton Bennett zatim gradi na tome, nudeći put razvoja od nerazumijevanja i neosjetljivosti prema empatiji, toleranciji i prihvaćanju drukčijih kulturnih vrijednosti. (4,5.6,7,8)

Kada američki zbor na pozornici pjeva na hrvatskom jeziku, riječi koje ne razumiju, ali izgovaraju sa srcem, to je komunikacija najviše razine. To je dokaz da glazba i poštovanje nadilazi jezik i kulturu. Jonathan Griffith, dirigent s više od 150 nastupa u Carnegie Hallu, prihvaća projekt koji se tiče hrvatskog identiteta. Time pokazuje da interkulturalna komunikacija ne traži sličnosti već otvorenost, poštovanje i slušanje.

U edukativnom smislu, ovo je primjer kako međunarodni projekti postaju alati kulturne razmjene i emocionalne inteligencije, a ne samo umjetničke suradnje.

Događaj je bio duboko interkulturalan:

Američki zbor pjeva na hrvatskom – ne razumiju jezik, ali razumiju emociju i značenje.

Dirigent iz SAD-a dirigira djelom o hrvatskom kralju – kulturni most.

Glazba kao univerzalni jezik povezuje različite kulture, tradicije i povijesti.

Samoaktualizacija

Samoaktualizacija: kada glazba postaje ogledalo duše. Matej Meštrović – autor glazbe – djeluje iz prostora gdje umjetnik nije samo kreator, već vizionar koji ostvaruje svoj puni potencijal. Njegovo stvaranje nije tehničko, već autentično, emotivno i hrabro. On ruši pravila da bi stvorio nova. Umjetnici (Matej Meštrović, Dražen Klarić, Griffith) ne stvaraju samo zbog profesije oni izražavaju sebe, svoje vrijednosti, svoju strast i identitet. Slično se događa i publici: oni koji su te večeri sjedili pod zvijezdama, nisu samo slušali glazbu, prepoznavali su sebe. Povijest nije bila tu da se nauči, bila je tu da nas podsjeti tko smo.

Dolazimo do najdublje razine – samoaktualizacije:

Publika doživljava emocionalni vrhunac, osjećaj pripadnosti, svrhe, ponosa. Što su sve elementi samoaktualizacije prema Maslowovoj hijerarhiji potreba. Abraham Maslow predstavio je teoriju 1943. u članku “A Theory of Human Motivation”, a kasnije ju je proširio u djelu Motivation and Personality (1954). Hijerarhija se sastoji od pet razina:

Fiziološke potrebe – hrana, voda, san

Sigurnost – stabilnost, zaštita

Pripadnost i ljubav – odnosi, zajedništvo

Poštovanje/Estima – priznanje, samopoštovanje

Samoaktualizacija – realizacija vlastitog potencijala, kreativnost, osobni razvoj

Maslow je smatrao da se viši nivo samorealizacije pojavljuje tek nakon zadovoljenih osnovnih potreba, a samorazmišljanje kao motivacijski faktor nadilazi "deficitne" potrebe. Maslow definira samoaktualizaciju kao: „tendency for him [the individual] to become actualized in what he is potentially”odnosno, želju da postane ono što već jest i iskoristi svoje potencijale.To nije savršenstvo, nego proces rasta, gdje čovjek razvija svoje talente, individualnost i smisao vlastitog života. Izvor pojma je Kurt Goldstein (raniji), ali Maslow ga je popularizirao u ljudskoj psihologiji. Samoaktualizirani ljudi doživljavaju često tzv. „peak experiences“ – duboke, transcendentne trenutke ispunjenja i euforije. (9,10) U svom osvrtu sam napisala „nazdravljali smo ideji“ to je trenutak transcendencije. Umjetnost i identitet se spajaju. Samoaktualizacija je ostvarena kroz umjetnost, zajedništvo i osjećaj svrhe i kod izvođača i kod publike.

Umjesto zaključka

Ako poznajemo teoriju, lakše ćemo je prepoznati u stvarnosti. Ali ako je prepoznamo u stvarnosti tek tada je istinski razumijemo. Oratorij je bio živi podsjetnik da je komunikacija svuda oko nas, i da se najbolji trenuci za njezino vježbanje događaju izvan učionice u stvarnom životu. Znati što je verbalna i neverbalna komunikacija, razina odnosa i sadržaja, metakomunikacija, šum... sve je to dio teorije komunikacije. Ali pitanje je što s tim znanjem radimo? Nije poanta samo znati. Poanta je prepoznati.

Prepoznati kako se dirigent i glazbenici razumiju pogledom.

Kako publika reagira šutnjom ili pljeskom.

Kako se energija prenosi bez riječi, kako pauza govori više od rečenice.

Kako se poštovanje i povezanost izražavaju gestom, tempom, distancom.

Kad prisustvujemo događaju poput oratorija, sve te teorijske stavke odjednom dobiju boju, zvuk i osjećaj. Više ne govorimo: "Aha, ovo je neverbalna komunikacija", nego kažemo: "Osjetila sam što je rečeno, iako nije bilo riječi."

To je trenutak kad teorija više nije apstraktna postaje iskustvena, postaje živa.

I tu dolazi do promjene paradigme:

Učenje ne mora biti rezervirano za učionice.

Znanje ne mora biti suhoparno.

Komunikacijske vještine možemo razvijati dok slušamo, sudjelujemo, doživljavamo u svakodnevnim aktivnostima, kroz zabavu i zajedništvo.

Kad znamo teoriju onda možemo i osvijestiti koliko komuniciramo svakog dana, koliko poruka šaljemo (i primamo) čak i kad to ne znamo. I tek tada postajemo pravi komunikatori ne kad nešto znamo, nego kad to znanje znamo živjeti.

Iako nisam glazbeni kritičar, za mene je ovaj koncert bio puno više od glazbenog doživljaja bio je podsjetnik da nijedan događaj nije jednoznačan. Svaki trenutak, ako ga tako odlučimo gledati, može postati prostor za učenje. Ova večer bila je prava studija komunikacije.

U vremenu kada komunikacija često postaje površna i brza, ovakvi trenuci nas podsjećaju: komunicirati znači povezati um, srce i duh.

 

Literatura:

https://www.vecernji.hr/kultura/zagreb-pod-zvijezdama-kad-glazba-ozivi-povijest-a-kralj-tomislav-progovori-1873897

1.  Watzlawick P, Beavin Bavelas JB, Jackson DD. Pragmatics of Human Communication: A Study of Interactional Patterns, Pathologies and Paradoxes. New York: W. W. Norton & Company; 1967. Axiom 1: "Man kann nicht nicht kommunizieren."
2.  Bateson G, Ruesch J. Communication: The Social Matrix of Psychiatry. New York: W. W. Norton & Company; 1951.
3. Chandler D, Munday R. Meta-communication. In: A Dictionary of Media and Communication [Internet]. Oxford: Oxford University Press; 2011 [cited 2025 Jul 2]. Available from: https://www.oxfordreference.com/display/10.1093/oi/authority.20110803100152790
4. Hall ET. The Silent Language. New York: Doubleday; 1959.
5. Hall ET. Beyond Culture. Garden City, NY: Anchor Books; 1976.
6.  Milton J. Bennett – Developmental Model of Intercultural Sensitivity (DMIS)
7. Bennett MJ. A developmental approach to training for intercultural sensitivity. International Journal of Intercultural Relations. 1986;10(2):179–95.
8. Bennett MJ. Developmental model of intercultural sensitivity. In: Kim YY, editor. The International Encyclopedia of Intercultural Communication [Internet]. Hoboken (NJ): Wiley-Blackwell; 2017 [cited 2025 Jul 2]. p. 1–10. Available from: https://doi.org/10.1002/9781118783665.ieicc0182
9. Maslow AH. A theory of human motivation. Psychol Rev. 1943;50(4):370–96. doi:10.1037/h0054346
10. Maslow AH. Motivation and personality. New York: Harper & Brothers; 1954. Available from: https://www.holybooks.com/wp-content/uploads/Motivation-and-Personality-Maslow.pdf.