Serijal: komunikacija, vikanje i asertivnost

 Photo by Anna Giorgia Zambrelli: https://www.pexels.com/photo/side-view-of-two-women-s-face-7595587/

Zašto nas ponekad čuju tek kad vičemo?  Uvod u temu

Koliko ste puta mirno pokušavali nešto objasniti, ali kao da govorite u prazno? Druga osoba tipka na mobitel, klima glavom bez razumijevanja ili je odsutna mislima. No kad podignete glas — pažnja se odjednom vrati. Zašto je tako? Je li problem u nama, u drugima, ili u načinu na koji funkcionira ljudski mozak i percepcija zvuka?

Ovaj prvi tekst iz serijala objašnjava zašto ponekad imamo osjećaj da nas drugi čuju tek kad vičemo, i što se zapravo događa u ljudskoj pažnji i neurobiologiji.

1. Miran ton često ne registriramo — mozak filtrira

Ljudski mozak svakodnevno obrađuje veliki broj podražaja. Da bi izbjegao preopterećenje, on filtrira ono što smatra „neutralnim“ ili „niskim prioritetom“. Neutralni ton glasa, bez emocionalnog naboja, lako se „izgubi“ u pozadini — posebno ako je slušatelj zauzet, pod stresom ili ima druge misli. To nije nužno znak nepažnje ili nepoštovanja, nego kognitivni mehanizam selektivne pažnje.

Takvi mehanizmi omogućuju mozgu da se fokusira na ono što je bitno — što je korisno za preživljavanje, ali i razlog zašto nam ponekad „ništa ne pomaže“ dok govorimo tiho.

2. Kada povisimo glas — mozak reagira drukčije

2.1. Glasni i emocionalni zvukovi aktiviraju centre za emocije

Nova istraživanja pokazuju da emocionalni i neprijatni zvukovi — uključujući glasove — snažno aktiviraju mozak. Na primjer, studija iz 2025. pokazuje da „neprijatni zvukovi“ pokreću povećanu aktivnost u strukturama kao što su amigdala, insula i druge regije povezane s emocionalnom i afektivnom obradom — dok ugodni zvukovi aktiviraju dijelove mozga povezane s nagradom i pozitivnim afektom (1) To znači da mozak automatski identificira takve zvukove kao važne, možda opasne ili bar vrijedne pažnje — i odmah reagira.

2.2. Glas i kontekst — međusobna povezanost zvuka i emocije

Istraživanje iz 2022. pokazuje da emocionalni glasovi — ljutnja, strah, tuga, radost — moduliraju kako mozak percipira naknadne vizualne podražaje (npr. lice osobe) i da to mijenja očekivanja i interpretaciju (2). To znači da, i kad ne razumijemo riječ, sam glas (intonacija, emocija, jačina) nosi snažnu poruku  i mozak je osjeti prije nego smisao.

2.3. Prepoznavanje emocije u glasu — amigdala i insula reagiraju

Novo istraživanje iz 2022.-e koje je koristilo intracerebralno EEG pokazuje da strukture poput anteriorne insule i amigdale najviše reagiraju ne samo na eksplicitnu akustiku (ton, jačina) nego na percipiranu emociju, dakle ono što slušatelj doživljava kao ljutnju, tugu, strah… (2). To daje neurobiološki temelj za to da glas sam po sebi ima moć „razbuditi“ pažnju i emocije, neovisno o značenju riječi.

2.4. "Vikanje" i bihevioralne/neurokemijske reakcije

U jednoj studiji iz 2024.-e zabilježeno je da emocionalne vokalizacije izazivaju promjene u ponašanju i neurokemijsku aktivnost u amigdali što potvrđuje da glasna, emocionalna komunikacija ima stvarne učinke na tijelo i mozak (4). Dakle, kad vičemo, ne šaljemo samo riječi, šaljemo signale da ih tijelo i mozak percipiraju kao bitne, hitne, emocionalno nabijene.

3. Nije samo glasnoća — nego EMOCIJA, KONTEKST i promjena

Događa se da mozak brzo reagira na promjene: nagli pad ili porast intenziteta glasa, emocionalna boja, neobičan zvuk to su signali „pazi“. To znači da:

• nije ključno biti glasan stalno,
• nego, ako je glas promjena u odnosu na uobičajen ton, ako nosi emociju,  mozak je sklon registrirati ga i označiti kao važan.

Tako dolazimo do često iskustvene rečenice: „čuju me tek kad viknem“. Ne zato što smo nejasni, nego zato što mozak druge osobe reagira na promjenu zvuka i emocije — ne sadržaj.

4. Što to znači — i zašto je dobro znati

• Kad razumijemo da vikanje „radi“ neuro-biološki, možemo bolje razumjeti zašto ljudi to rade  i zašto često reagiraju vikanjem.
• Znajući da glas močno prenosi emociju možemo raditi na boljoj, asertivnoj komunikaciji, kroz volumen, ton, pauze, emociju, sve bez pretjeranog vikanja.
• Svijest o tome daje nam šansu da izbjegnemo nepotrebnu eskalaciju konflikata i pokušamo razumjeti drugu stranu, mozak druge osobe  prije nego povisimo ton.

Zaključak

Osjećaj da nas drugi čuju tek kad povisimo glas nije odraz naše nedovoljnosti u izražavanju  već posljedica toga kako ljudski mozak reagira na zvuk, emociju, kontekst i promjenu. Vikanje kratkoročno može funkcionirati, ali razumijevanje neurobiološke i psihološke pozadine daje nam moć da tražimo bolje, mirnije i učinkovitije načine komunikacije.

Ako želimo — možemo postići da nas čuju bez vikanja — i to je upravo ideja ovog serijala.

---

Reference 

1. Aldhafeeri FM. Distinct neural circuits processing pleasant and unpleasant sounds: an fMRI-based approach. BMC Neurosci. 2025;26:52.

2. Pell MD, Sethi S, Rigoulot S, Rothermich K, Liu P, Jiang X. Emotional voices modulate perception and predictions about an upcoming face. Cortex. 2022;149:148‑64. doi:10.1016/j.cortex.2021.12.017.

3. Zhang Y, Zhou W, Huang J, Hong B, Wang X. Neural correlates of perceived emotions in human insula and amygdala for auditory emotion recognition. Neuroimage. 2022 Oct 15;260:119502. doi:10.1016/j.neuroimage.2022.119502. Epub 2022 Jul 22. PMID:35878727.

4. Ghasemahmad Z, Mrvelj A, Panditi R, Sharma B, Perumal KD, Wenstrup JJ. Emotional vocalizations alter behaviors and neurochemical release into the amygdala. Elife. 2024 Jul 15;12:RP88838. doi:10.7554/eLife.88838. PMID:39008352; PMCID:PMC11249735.