Miris – naš OIB bez brojeva

Što prvo primijetimo kod druge osobe, prije nego što procijenimo njezin izgled, boju očiju ili stil odijevanja? Iako vizualni i auditivni signali dominiraju našom percepcijom, miris je često prvi, a ipak nevidljiv način na koji percipiramo druge ljude. Miris predstavlja tihi potpis identiteta, preverbalnu poruku (komunikacija koja se odvija prije nego što se upotrijebe riječi). 

Naš prirodni tjelesni miris ili parfem šalje informacije o našem identitetu, emocionalnom stanju, zdravlju i društvenom status. To nije samo kemijski trag, nego cijela priča koju šaljemo svijetu. Miris može otkriti kako se osjećamo, što jedemo, jesmo li zdravi, pa čak i s kim smo genetski usklađeni. On je naš nevidljivi ambasador, nositelj sjećanja i emocija, most između intime i javnosti. A kada ga nadogradimo parfemom, ulazimo u svijet svjesne mirisne komunikacije – umjetnost slanja poruke bez ijedne riječi. (Herz & Engen, 1996; Schaal, 2019).

Zamislite da vas netko želi prepoznati, a nema vaše ime, fotografiju ni dokument. Umjesto toga, ima nešto što je samo vaše – miris. On je poput osobnog identifikacijskog broja, ali bez ijedne znamenke. Boju očiju možemo opisati – plava, smeđa, zelena. Osmijeh – širok, uzak, s razmakom između zubi. Lice, tijelo, kosa – sve to ima riječi, standarde i kategorije. A miris? Njega ne možemo opisati riječima na isti način, ali nas definira možda i snažnije od ijedne vidljive karakteristike.

Jeste li ikada razmišljali o tome?
Zašto koristimo parfeme?

To je često prva naša svjesna intervencija u vlastiti miris, način da ga pojačamo, preoblikujemo ili učinimo nezaboravnim. Parfem nam pomaže da se osjećamo dobro, samopouzdano, da ostavimo dojam koji želimo. Ali iza te estetske i emocionalne dimenzije krije se još nešto miris je jedan od najstarijih oblika neverbalne komunikacije, moćan signal koji govori o našem zdravlju, emocionalnom stanju, pa čak i o tome koliko se možemo osjećati povezano i sigurno s drugima. Od antičkog Egipta, gdje su mirisi i mirisna ulja bili simbol moći i duhovne čistoće, do modernog svijeta parfema kao statusnog simbola i osobnog brenda, miris je uvijek igrao ključnu ulogu u oblikovanju percepcije i društvene interakcije (Classen et al., 1994; Stevenson & Boakes, 2003).

Pitanje koje vodi ovo putovanje jest: kako miris komunicira informacije i kako utječe na interpersonalne odnose?

Pa zaplovimo zajedno kroz fascinantni svijet mirisa. Naše putovanje počet ćemo duboko unutar mozga, u sjenovitim hodnicima amigdale i limbičkog sustava, gdje se mirisi stapaju s emocijama i sjećanjima u moćne unutarnje slike. Odatle izlazimo na prostrane teorijske krajolike sociologa, psihologa i komunikologa, gdje pojmovi postaju putokazi, a teorije karte koje otkrivaju kako miris prenosi poruke i oblikuje međuljudske veze. Na kraju našeg puta spustit ćemo se u tihe i osjetljive prostore zdravstvene skrbi, gdje miris postaje alat povjerenja, suosjećanja, sigurnosti  i međuljudske povezanosti. Ovo je putopis kroz neuroznanstvenu pozadinu percepcije mirisa, teoriju komunikacije te primjenu mirisa u stvaranju povjerenja i odnosa, s naglaskom na specifične situacije u zdravstvenom kontekstu. Mirisna priča se nastavlja… sljedeće poglavlje stiže uskoro.

Literatura:

1. Herz, R. S., & Engen, T. (1996). Odor memory: Review and analysis. Psychonomic Bulletin & Review, 3(3), 300–313.
2. Schaal, B. (2019). Olfaction in human behavior: Theoretical and empirical perspectives. Chemical Senses, 44(1), 3–18.
3. Classen, C., Howes, D., & Synnott, A. (1994). Aroma: The cultural history of smell. Routledge.
4. Stevenson, R. J., & Boakes, R. A. (2003). A mnemonic theory of odor perception. Psychological Review, 110(2), 340–364.