“Vjetar, gospodar pokreta i mi — oblikujemo i bivamo oblikovani”

“Vjetar, gospodar pokreta i mi — oblikujemo i bivamo oblikovani”

Na brdu Trovro iznad Rogotina, uzdiže se impresivno  raspelo  postavljeno povodom tri važna jubileja: 2000. godišnjice kršćanstva, 130. obljetnice crkve Presvetoga Trojstva te pete godišnjice pobjede u Domovinskome ratu. Ovim simboličnim činom brdo je oživljeno i dobilo novu dimenziju, postalo je mjesto koje ne samo da svjedoči o važnim povijesnim i duhovnim trenucima, nego i poziva prolaznike i putnike da zakorače do njegova vrha. Staza koja vodi do raspela pažljivo je opločana bračkim kamenom, simbolom trajnosti i ljepote domaće zemlje, vodeći svakog posjetitelja na put duhovnog i prirodnog iskustva. Ispod samog raspela smještene su jedinstvene vjetroorgulje, instrumenti prirode i umjetnosti koji, zahvaljujući vjetru, stvaraju poseban zvučni pejzaž. U njima su se spojile ideja inženjera Željka Škorića, preciznost majstora iz Podravine, upornost građevinara i vjetrovi doline Neretve. Kombinacija ideje, inženjerskog znanja, umjetničkog uvida i građevinske vještine.  Tako i dobra komunikacija traži kombinaciju različitih kompetencija i perspektiva.To je multidisciplinarni projekt u kojem priroda, ljudi i tehnologija zajedno grade glazbu. Tri strane brda, tri vjetra, tri melodije: maestral, jugo i bura. Isti instrument, ali svaki vjetar donosi drugačiji ton. Kao i u komunikaciji: isti ljudi, isti jezik, ali drugačiji rezultat ovisno o tonu, namjeri i trenutku.

Orgulje okrenute prema Pločama pokreće maestral. Hladan i ugodan, donosi jasnoću u sparne dane. U komunikaciji je to poput razgovora koji ti raščisti misli, kada sugovornik donosi smirenje i nove uvide, bez pritiska. Maestral nas uči da ponekad najveći dar koji možemo dati u razgovoru nije rješenje, nego svjež pogled.

S Neretve dolazi jugo, topao, ali težak, nosi vlagu i melankoliju. Njegova glazba podsjeća na dijaloge koji otvaraju duboke teme i osjećaje. Nije uvijek lagano, ponekad i zamuti vidike, ali upravo ti razgovori grade povezanost i povjerenje. Jugo nas uči da ranjivost nije slabost nego most prema dubljem razumijevanju.

S naselja Rogotin stiže bura, oštra, brza, čista. U komunikaciji je to trenutak kada riječi pokrenu promjenu, kada donesu energiju i jasnoću. Bura nas podsjeća da je ponekad potrebno biti izravan i reći ono što jest, čak i kad je neugodno, jer upravo ta iskrenost čisti prostor za novi početak.

Pogled s vrha

Orgulje su smještene na mjestu s kojeg pogled seže preko doline Neretve, luke Ploče i mora. To je lekcija da se najbolja komunikacija događa kad se izdignemo iznad vlastitih ograničenja, kad vidimo širu sliku, kad prestanemo osuđivati i počnemo tražiti ljepotu u različitosti. Do orgulja vodi staza koja počinje moćnim biblijskim citatom: „Ti si Petar, stijena… tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog“ Ovaj citat nosi duboku simboliku koja se može povezati s komunikacijom i načinom na koji gradimo razumijevanje. Petar kao „stijena“ predstavlja stabilnost i pouzdanost, baš kao i u uspješnoj komunikaciji da bi poruka bila snažna i učinkovita, komunikator mora biti čvrst, iskren i dosljedan. Bez takve „stijene“, poruke lako mogu postati zbunjujuće ili prolazne. Ključevi, simbol otvaranja vrata, predstavljaju moć i odgovornost u prenošenju poruke. Baš kao što Petru bivaju povjereni ključevi kraljevstva nebeskog, tako i komunikator preuzima odgovornost da ispravno prenese važne informacije te da otvori vrata razumijevanju i zatvori vrata nesporazumima. Isus daje Petru ulogu graditelja zajednice, što nam u komunikaciji pokazuje koliko naš način prenošenja poruke može graditi ili rušiti odnose i povjerenje. Dobar komunikator, poput stijene, postaje oslonac drugima i povezuje ljude. Simbolika ključeva dalje nas podsjeća na moć otvaranja i zatvaranja dijaloga, na sposobnost da „otključamo“ razumijevanje i prihvaćanje, ali i da postavimo granice tamo gdje je to potrebno. Staza nas dalje vodi prema novim iskustvima. Prolazimo uz postaje križnog puta, gdje se svaki korak može shvatiti kao metafora izazova u komunikaciji, trenutaka tišine, nesporazuma i teških riječi koje treba nositi s pažnjom. Kao što križni put zahtijeva strpljenje i snagu, tako i dobra komunikacija traži postojanost i spremnost na korak po korak gradnju povjerenja. Na kraju uspona, poput otkrivanja nove panorame, čeka nas kamena knjiga s Deset zapovijedi, jednostavna, ali snažna pravila koja nas podsjećaju kako živjeti i govoriti s poštovanjem, jasnoćom i srcem.

Kada ideja naiđe na otpor

Iako su orgulje fantastična ideja i turistička atrakcija svjetskog ranga, nisu svi u Rogotinu odmah bili oduševljeni. Neki su sumnjali u smisao projekta, drugi su se bojali da će im smetati zvuk, treći jednostavno nisu vidjeli širu sliku. To je isti izazov koji imamo u komunikaciji – strah od nepoznatog, zatvorenost i nemogućnost da zamislimo nešto novo mogu nas odvojiti od prilika. Ponekad nas koči i strah da ćemo biti povrijeđeni ili da ćemo otkriti vlastite slabosti. No, upravo tada vrijedi zapamtiti: ponekad, da bismo čuli melodiju, moramo se prvo otvoriti za mogućnost da ona postoji.

Na Trovru vjetar bira tonove. Svaki nalet stvara novu melodiju. U životu i razgovorima, različiti ljudi, iskustva i perspektive čine istu stvar, daju nam bogatstvo tonova i akorda. Kad prihvatimo tu različitost, kad ju naučimo slušati, tada naši odnosi prestaju biti samo buka i postaju glazba koju vrijedi dijeliti.

Nakon što smo na brdu iznad Rogotina poslušali vjetar koji svira kroz orgulje, put nas vodi prema Vignju na jugozapadu Pelješca. I ovdje vjetar ima glavnu riječ, ali sada ne stvara glazbu, nego prilike. Viganj je gradić s nevjerojatnom vibrom. Nekada pomorsko središte, danas  svjetski poznato odredište za windsurfing, kitesurfing i sve sportove koje pokreće vjetar. Smješten uz najuži dio pelješkog kanala, uživa posebnu mikroklimu: maestral ovdje svakodnevno dolazi, snažniji i postojaniji nego drugdje, stvarajući idealne uvjete za jedrenje na dasci. Ovo je mjesto koje nas uči kako čovjek, kad osluškuje prirodu, može izgraditi nove mogućnosti. Mještani Vignja nisu pokušali ukrotiti vjetar, prihvatili su ga i pretvorili u svoju prednost. Maestral koji negdje smeta brodovima, ovdje privlači turiste iz cijelog svijeta. To je ista lekcija koju primjenjujemo u komunikaciji: kad prepoznamo “struju” u razgovoru i umjesto da joj se opiremo, naučimo se kretati s njom, tada se otvaraju prilike koje prije nismo mogli vidjeti.

Kao što surfer uči čitati valove i vjetar, dobar komunikator uči čitati riječi, ton i neverbalne signale. Ponekad će se pojaviti savršeni “val” da izgovorimo nešto što može promijeniti tijek razgovora, a ponekad je najbolje samo držati ravnotežu i pustiti da trenutak prođe. Viganj je i mjesto gdje se vidi da otvorenost donosi razvoj. Ljudi su ovdje znanje i strast spojili u škole windsurfinga i kitesurfinga, kulturne centre, male restorane i barove s posebnom atmosferom. Sve je nastalo iz onoga što je već bilo tu vjetra, mora i topline zajednice.

U komunikaciji vrijedi ista istina: ne moramo izmišljati novu oluju, dovoljno je prepoznati vjetar koji već puše i naučiti mu se prilagoditi. Svaki surfer, bez obzira na iskustvo, ponekad padne s daske. Vjetar se promijeni, valovi se pojave iznenada, ravnoteža se naruši. Međutim, razlika između početnika i iskusnog surfera nije u tome hoće li pasti, već koliko brzo i odlučno ustane i nastavi. Iskustvo, znanje i vještine smanjuju broj padova i omogućuju brži povratak kontrole. Ista je stvar s komunikacijom. Teorijsko znanje i razumijevanje osnovnih vještina nisu dovoljni. Možemo učiti o aktivnom slušanju, asertivnosti i emocionalnoj inteligenciji, ali prava snaga dolazi kroz praksu kroz stvarne razgovore i interakcije u kojima nailazimo na neočekivane situacije i izazove. Kao surfer koji uči čitati valove, vjetar i struje, komunikator uči prepoznati tonove, emocije i nesvjesne poruke koje se skrivaju između riječi. Samo kroz kontinuiranu vježbu razvijamo sposobnost brzog prilagođavanja, upravljanja razgovorom i održavanja ravnoteže u dijalogu.

Iskusni surfer zna da more uvijek ima posljednju riječ, ali je upravo iskustvo ono što mu omogućuje sigurnu i uspješnu vožnju. Isto tako, iskusni komunikator razumije da razgovor nije kontrolirani proces, već živa interakcija u kojoj fleksibilnost, strpljenje i aktivno osluškivanje donose najbolje rezultate. Padovi su neizbježni, ali oni su prilike za učenje i rast. Što više razgovaramo, to bolje razumijemo „valove“ i „vjetrove“ komunikacije, što nam omogućuje da se sve sigurnije i učinkovitije krećemo kroz svaku situaciju.

Kad vjetar utihne

Nakon dana provedenog u ritmu vjetra, uz more koje nosi i valove i priče, put nas vraća u mir, u Mali Ston. Ovdje nema jurcanja po vodi, nema natjecanja s valovima. Umjesto toga, čeka nas miris mora, kamenice i pogled na zaljev. Malostonske kamenice nisu hrana koju uzimaš s nogu; one traže da sjedneš, da zastaneš, da im posvetiš trenutak. Sirove, pažljivo posložene na ledu, u svojoj predivnoj školjki svojoj najudobnijoj postelji uz nekoliko kapi limuna i maslinovog ulja. Ta jednostavnost, ta čista ljepota i malo začina čine čudo okusa i doživljaja. I upravo tu leži najvažnija lekcija za svakog komunikatora: nakon što smo „surfali“ kroz tuđe priče i davali energiju drugima, neophodno je vratiti se sebi i njegovati svoj unutarnji svijet. Njegovanje intrapersonalne komunikacije, razgovora sa samim sobom, daje nam snagu da budemo jasni, prisutni i povezani u odnosima s drugima. Osluškivanje svojih želja, razumijevanje svojih granica, njegovanje onoga što nas puni iznutra. Bez tog unutarnjeg dijaloga riskiramo da nas vanjski vjetrovi nose bez smjera. Kao što se more i kamenica nadopunjuju jedno daje, drugo prima, a rezultat je savršen balans, tako i dobar komunikator gradi ravnotežu između razgovora s drugima i razgovora sa sobom. U miru Malog Stona, dok polako uživamo u svakom zalogaju, učimo da tišina i introspekcija nisu pauza od života, nego njegov najvažniji dio.