“Vjetar, gospodar pokreta i mi — oblikujemo i bivamo oblikovani”
“Vjetar, gospodar
pokreta i mi — oblikujemo i bivamo oblikovani”
Na
brdu Trovro iznad Rogotina, uzdiže se impresivno raspelo postavljeno povodom tri važna jubileja: 2000.
godišnjice kršćanstva, 130. obljetnice crkve Presvetoga Trojstva te pete
godišnjice pobjede u Domovinskome ratu. Ovim simboličnim činom brdo je oživljeno
i dobilo novu dimenziju, postalo je mjesto koje ne samo da svjedoči o važnim
povijesnim i duhovnim trenucima, nego i poziva prolaznike i putnike da zakorače
do njegova vrha. Staza koja vodi do raspela pažljivo je opločana bračkim
kamenom, simbolom trajnosti i ljepote domaće zemlje, vodeći svakog posjetitelja
na put duhovnog i prirodnog iskustva. Ispod samog raspela smještene su
jedinstvene vjetroorgulje, instrumenti prirode i umjetnosti koji, zahvaljujući
vjetru, stvaraju poseban zvučni pejzaž. U njima su se spojile ideja inženjera
Željka Škorića, preciznost majstora iz Podravine, upornost građevinara i
vjetrovi doline Neretve. Kombinacija ideje, inženjerskog znanja, umjetničkog uvida
i građevinske vještine. Tako i dobra
komunikacija traži kombinaciju različitih kompetencija i perspektiva.To je
multidisciplinarni projekt u kojem priroda, ljudi i tehnologija zajedno grade
glazbu. Tri strane brda, tri vjetra, tri melodije: maestral, jugo i bura. Isti
instrument, ali svaki vjetar donosi drugačiji ton. Kao i u komunikaciji: isti
ljudi, isti jezik, ali drugačiji rezultat ovisno o tonu, namjeri i trenutku.
Orgulje
okrenute prema Pločama pokreće maestral.
Hladan i ugodan, donosi jasnoću u sparne dane. U komunikaciji je to poput razgovora
koji ti raščisti misli, kada sugovornik donosi smirenje i nove uvide, bez
pritiska. Maestral nas uči da ponekad najveći dar koji možemo dati u razgovoru
nije rješenje, nego svjež pogled.
S
Neretve dolazi jugo, topao, ali
težak, nosi vlagu i melankoliju. Njegova glazba podsjeća na dijaloge koji
otvaraju duboke teme i osjećaje. Nije uvijek lagano, ponekad i zamuti vidike,
ali upravo ti razgovori grade povezanost i povjerenje. Jugo nas uči da
ranjivost nije slabost nego most prema dubljem razumijevanju.
S naselja Rogotin stiže bura, oštra, brza, čista. U komunikaciji je to trenutak kada riječi
pokrenu promjenu, kada donesu energiju i jasnoću. Bura nas podsjeća da je
ponekad potrebno biti izravan i reći ono što jest, čak i kad je neugodno, jer
upravo ta iskrenost čisti prostor za novi početak.
Pogled s vrha
Orgulje
su smještene na mjestu s kojeg pogled seže preko doline Neretve, luke Ploče i
mora. To je lekcija da se najbolja komunikacija događa kad se izdignemo iznad
vlastitih ograničenja, kad vidimo širu sliku, kad prestanemo osuđivati i
počnemo tražiti ljepotu u različitosti. Do orgulja vodi staza koja počinje
moćnim biblijskim citatom: „Ti si Petar, stijena… tebi ću dati ključeve
kraljevstva nebeskog“ Ovaj citat nosi duboku simboliku koja se može
povezati s komunikacijom i načinom na koji gradimo razumijevanje. Petar kao
„stijena“ predstavlja stabilnost i pouzdanost, baš kao i u uspješnoj
komunikaciji da bi poruka bila snažna i učinkovita, komunikator mora biti
čvrst, iskren i dosljedan. Bez takve „stijene“, poruke lako mogu postati
zbunjujuće ili prolazne. Ključevi, simbol otvaranja vrata, predstavljaju moć i
odgovornost u prenošenju poruke. Baš kao što Petru bivaju povjereni ključevi
kraljevstva nebeskog, tako i komunikator preuzima odgovornost da ispravno
prenese važne informacije te da otvori vrata razumijevanju i zatvori vrata
nesporazumima. Isus daje Petru ulogu graditelja zajednice, što nam u
komunikaciji pokazuje koliko naš način prenošenja poruke može graditi ili
rušiti odnose i povjerenje. Dobar komunikator, poput stijene, postaje oslonac
drugima i povezuje ljude. Simbolika ključeva dalje nas podsjeća na moć otvaranja
i zatvaranja dijaloga, na sposobnost da „otključamo“ razumijevanje i
prihvaćanje, ali i da postavimo granice tamo gdje je to potrebno. Staza nas
dalje vodi prema novim iskustvima. Prolazimo uz postaje križnog puta, gdje se
svaki korak može shvatiti kao metafora izazova u komunikaciji, trenutaka
tišine, nesporazuma i teških riječi koje treba nositi s pažnjom. Kao što križni
put zahtijeva strpljenje i snagu, tako i dobra komunikacija traži postojanost i
spremnost na korak po korak gradnju povjerenja. Na kraju uspona, poput
otkrivanja nove panorame, čeka nas kamena knjiga s Deset zapovijedi, jednostavna,
ali snažna pravila koja nas podsjećaju kako živjeti i govoriti s poštovanjem,
jasnoćom i srcem.
Kada ideja
naiđe na otpor
Iako su orgulje fantastična ideja i
turistička atrakcija svjetskog ranga, nisu svi u Rogotinu odmah bili
oduševljeni. Neki su sumnjali u smisao projekta, drugi su se bojali da će im
smetati zvuk, treći jednostavno nisu vidjeli širu sliku. To je isti izazov koji
imamo u komunikaciji – strah od nepoznatog, zatvorenost i nemogućnost da
zamislimo nešto novo mogu nas odvojiti od prilika. Ponekad nas koči i strah da
ćemo biti povrijeđeni ili da ćemo otkriti vlastite slabosti. No, upravo tada
vrijedi zapamtiti: ponekad, da bismo čuli melodiju, moramo se prvo otvoriti za
mogućnost da ona postoji.
Na Trovru vjetar bira tonove. Svaki
nalet stvara novu melodiju. U životu i razgovorima, različiti ljudi, iskustva i
perspektive čine istu stvar, daju nam bogatstvo tonova i akorda. Kad prihvatimo
tu različitost, kad ju naučimo slušati, tada naši odnosi prestaju biti samo
buka i postaju glazba koju vrijedi dijeliti.
Nakon što smo na brdu iznad Rogotina poslušali vjetar
koji svira kroz orgulje, put nas vodi prema Vignju na jugozapadu Pelješca. I ovdje
vjetar ima glavnu riječ, ali sada ne stvara glazbu, nego prilike. Viganj je
gradić s nevjerojatnom vibrom. Nekada pomorsko središte, danas svjetski poznato odredište za windsurfing,
kitesurfing i sve sportove koje pokreće vjetar. Smješten uz najuži dio
pelješkog kanala, uživa posebnu mikroklimu: maestral ovdje svakodnevno dolazi,
snažniji i postojaniji nego drugdje, stvarajući idealne uvjete za jedrenje na
dasci. Ovo je mjesto koje nas uči kako čovjek, kad osluškuje prirodu, može
izgraditi nove mogućnosti. Mještani Vignja nisu pokušali ukrotiti vjetar, prihvatili
su ga i pretvorili u svoju prednost. Maestral koji negdje smeta brodovima,
ovdje privlači turiste iz cijelog svijeta. To je ista lekcija koju primjenjujemo
u komunikaciji: kad prepoznamo “struju” u razgovoru i umjesto da joj se
opiremo, naučimo se kretati s njom, tada se otvaraju prilike koje prije nismo
mogli vidjeti.
Kao što surfer uči čitati valove i vjetar, dobar
komunikator uči čitati riječi, ton i neverbalne signale. Ponekad će se pojaviti
savršeni “val” da izgovorimo nešto što može promijeniti tijek razgovora, a
ponekad je najbolje samo držati ravnotežu i pustiti da trenutak prođe. Viganj
je i mjesto gdje se vidi da otvorenost donosi razvoj. Ljudi su ovdje znanje i
strast spojili u škole windsurfinga i kitesurfinga, kulturne centre, male
restorane i barove s posebnom atmosferom. Sve je nastalo iz onoga što je već
bilo tu vjetra, mora i topline zajednice.
U komunikaciji vrijedi ista istina: ne moramo
izmišljati novu oluju, dovoljno je prepoznati vjetar koji već puše i naučiti mu
se prilagoditi. Svaki surfer, bez obzira na iskustvo, ponekad padne s daske.
Vjetar se promijeni, valovi se pojave iznenada, ravnoteža se naruši. Međutim,
razlika između početnika i iskusnog surfera nije u tome hoće li pasti, već
koliko brzo i odlučno ustane i nastavi. Iskustvo, znanje i vještine smanjuju
broj padova i omogućuju brži povratak kontrole. Ista je stvar s komunikacijom.
Teorijsko znanje i razumijevanje osnovnih vještina nisu dovoljni. Možemo učiti
o aktivnom slušanju, asertivnosti i emocionalnoj inteligenciji, ali prava snaga
dolazi kroz praksu kroz stvarne razgovore i interakcije u kojima nailazimo na
neočekivane situacije i izazove. Kao surfer koji uči čitati valove, vjetar i
struje, komunikator uči prepoznati tonove, emocije i nesvjesne poruke koje se
skrivaju između riječi. Samo kroz kontinuiranu vježbu razvijamo sposobnost
brzog prilagođavanja, upravljanja razgovorom i održavanja ravnoteže u dijalogu.
Iskusni surfer zna da more uvijek ima posljednju
riječ, ali je upravo iskustvo ono što mu omogućuje sigurnu i uspješnu vožnju.
Isto tako, iskusni komunikator razumije da razgovor nije kontrolirani proces,
već živa interakcija u kojoj fleksibilnost, strpljenje i aktivno osluškivanje
donose najbolje rezultate. Padovi su neizbježni, ali oni su prilike za učenje i
rast. Što više razgovaramo, to bolje razumijemo „valove“ i „vjetrove“
komunikacije, što nam omogućuje da se sve sigurnije i učinkovitije krećemo kroz
svaku situaciju.
Kad
vjetar utihne
Nakon dana provedenog u ritmu vjetra, uz more koje
nosi i valove i priče, put nas vraća u mir, u Mali Ston. Ovdje nema jurcanja po
vodi, nema natjecanja s valovima. Umjesto toga, čeka nas miris mora, kamenice i
pogled na zaljev. Malostonske kamenice nisu hrana koju uzimaš s nogu; one traže
da sjedneš, da zastaneš, da im posvetiš trenutak. Sirove, pažljivo posložene na
ledu, u svojoj predivnoj školjki svojoj najudobnijoj postelji uz nekoliko kapi
limuna i maslinovog ulja. Ta jednostavnost, ta čista ljepota i malo začina čine
čudo okusa i doživljaja. I upravo tu leži najvažnija lekcija za svakog
komunikatora: nakon što smo „surfali“ kroz tuđe priče i davali energiju
drugima, neophodno je vratiti se sebi i njegovati svoj unutarnji svijet. Njegovanje
intrapersonalne komunikacije, razgovora sa samim sobom, daje nam snagu da
budemo jasni, prisutni i povezani u odnosima s drugima. Osluškivanje svojih
želja, razumijevanje svojih granica, njegovanje onoga što nas puni iznutra. Bez
tog unutarnjeg dijaloga riskiramo da nas vanjski vjetrovi nose bez smjera. Kao
što se more i kamenica nadopunjuju jedno daje, drugo prima, a rezultat je
savršen balans, tako i dobar komunikator gradi ravnotežu između razgovora s
drugima i razgovora sa sobom. U miru Malog Stona, dok polako uživamo u svakom
zalogaju, učimo da tišina i introspekcija nisu pauza od života, nego njegov
najvažniji dio.