Mirisi: tihi režiseri komunikacije i dojma

      Pexels 23/08/2025

Dobro došli natrag! Ako ste pratili  prethodna razmišljanja o mirisima i neuroznanosti, sada ćemo zakoračiti u jedno novo područje – kako mirisi komuniciraju. Do sada smo govorili o tome kako mirisi oblikuju naše svakodnevne odluke i emocije, a sada je vrijeme da pogledamo što o tome kažu teoretičari komunikacije. Sažet ću njihove glavne ideje i pokazati gdje se miris uklapa u šire teorije komunikacije. Na taj način, zajedno ćemo pratiti kako su znanstvenici poput Edwarda T. Halla, Ray Birdwhistella, Romana Jakobsona ili Alberta Mehrabiana u svojim teorijama otvorili prostor za razumijevanje mirisa, bilo kroz neverbalne kodove, funkcije jezika ili emocionalne signale. Shannon i Weaver: miris kao kanal. Zamislite da stojite u prepunoj prostoriji. Netko ulazi, a vi ga ne vidite ni ne čujete – ali osjetite parfem. Shannon i Weaver (1949) rekli bi: upravo ste dobili poruku kroz drugi / paralelni kanal komunikacije. I dok oni u svom modelu naglašavaju prijenos informacija i šum, miris može biti upravo ono što smanjuje šum i otvara put za verbalni razgovor.

Roman Jakobson (1960) lingvist i semiotičar bi dodao: mirisi imaju svoje jezične funkcije. Kada osjetite lavandu koja smiruje – to je emotivna funkcija. Kada osjetite svježe pečenu kavu i time otvorite razgovor s nekim – to je fatička funkcija, jer miris pomaže uspostaviti i održati komunikacijski kanal. Drugim riječima: miris priča, iako šutimo. Podsjetimo se: Fatička funkcija je jezična funkcija koja služi kontaktu, uspostavi, provjeri ili održavanju komunikacijskog kanala, a ne prenošenju nove informacije. Pojam koji je uveo upravo Roman Jakobson i jedna je od šest Jakobsonovih funkcija jezika ( Referencijalna, Emotivna, Konativna, Fatička, Metajezična, Poetska)

Hall, Birdwhistell i Mehrabian: miris u neverbalnim kodovima. Edward T. Hall (1966) podsjetio bi nas da neverbalna komunikacija ne uključuje samo prostor i dodir, već i “nevidljive dimenzije” poput mirisa. Ray Birdwhistell (1970), osnivač kinesike, rekao bi da prava analiza komunikacije mora biti multisenzorna – jer miris je poput nevidljive geste. A Albert Mehrabian (1971) podsjeća da je većina dojma koji ostavljamo neverbalna; miris je dio tog dojma, često moćniji od riječi.

David Givens (2006) išao bi još konkretnije – on kaže da miris funkcionira kao afektivni signal. To znači da parfem ili tjelesni miris mogu izazvati simpatiju, nelagodu ili povjerenje, i to mnogo prije nego što smo išta rekli.

Classen, Howes i Synnott: miris kao kulturni znak. Ako pitate antropologe Classen, Howesa i Synnott (1994), oni će vas podsjetiti da miris ima i kulturnu povijest komunikacije. Tamjan u crkvi signalizira svetost, miris ruže ljubav, a dim vatre opasnost. Miris govori i na društvenim i povijesnim razinama.

Goffman i Bourdieu: miris kao društvena poruka. Erving Goffman (1959) dodaje društvenu dimenziju: parfem je dio naše prezentacije sebe. Kao što biramo odjeću, tako biramo i miris da ostavimo određeni dojam – elegancije, autoriteta ili senzualnosti. Pierre Bourdieu (1984) bio bi složeniji: miris je i simbol društvene klase. Skupi parfem ili, pak, miris čistoće postaju znak pripadnosti određenoj skupini i oblik kulturnog kapitala.

Proust, Herz i Engen: miris kao emocionalni most. A onda dolazimo do Prousta i njegovog slavnog “efekta madeleine”: jedan miris može probuditi cijeli svijet sjećanja i emocija. Herz i Engen (1996) objašnjavaju zašto – miris ide ravno u limbički sustav, mjesto gdje prebivaju emocije i pamćenje. Zato miris nije samo znak, nego i emocionalni most u komunikaciji između ljudi. Ako sve ovo spojimo, vidimo da naši teoretičari slažu mozaik:

ü  Shannon i Weaver govore o mirisu kao kanalu.

ü  Jakobson ga smješta u jezične funkcije.

ü  Hall, Birdwhistell, Mehrabian i Givens vide ga u neverbalnim kodovima.

ü  Classen, Howes i Synnott naglašavaju kulturni znak.

ü  Goffman i Bourdieu ga povezuju s društvenim identitetom.

ü  Proust, Herz i Engen ističu emocionalnu moć. (1-10)

 Ako miris može oblikovati komunikaciju, pitanje je: Možemo li ga svjesno koristiti i manipulirati njime?

Odgovor je, da! U prostorima: dizajnirati „mirisnu pozadinu, u osobnom dojmu: odabir parfema prema komunikacijskoj svrsi, u treningu pažnje: naučiti razlikovati kada nas miris ometa i kako uključiti racionalni filter („ovo je samo miris, ne osoba“), kako ne bismo nesvjesno donosili predrasudne zaključke. No, to nije samo pitanje intuicije ili kulture. Znanost potvrđuje da mirisi imaju mjerljiv i snažan učinak na naš mozak i tijelo.

Vjerujem da ste svi čuli za aromaterapiju. Brojna istraživanja u području aromaterapije pokazuju da određeni mirisi poput lavande mogu značajno smanjiti razinu stresa i anksioznosti, dok citrusi poput limuna i naranče pobuđuju energiju i poboljšavaju raspoloženje. Taj učinak nije samo placebo, kemijske tvari iz eteričnih ulja putem mirisa utječu na neurotransmitere u mozgu, poput serotonina i dopamina, koji su ključni za osjećaj sreće i blagostanja. Izdvojit ću neke radove: The Effects of Essential Oils on the Nervous System opisuje kako razna eterična ulja (lavanda, bergamot, slatka naranča, majčina dušica i dr.) mogu ublažiti depresiju, anksioznost, bol, probleme sa spavanjem i raspoloženjem kod različitih skupina ljudi (npr. starijih, bolesnih, nakon poroda). Therapeutic Effect and Mechanisms of Essential Oils in Mood Disorders pojašnjava da aktivni spojevi eteričnih ulja dopiru do mozga inhalacijom i utječu kroz dva puta: olfaktorni put i respiratorni/krvotok. Time mogu regulirati razinu monoamina, neurotrofnih faktora, endokrinog sustava i promicati neurogenezu — što sve utječe na raspoloženje i emocije. Exploring Pharmacological Mechanisms of Essential Oils opisuje da eterična ulja pokazuju farmakološke učinke usmjerene na središnji živčani sustav: anksiolitički (protiv anksioznosti), neuroprotektivni, antidepresivni, analgetički i sedativni učinci. Inhalation Aromatherapy via Brain-Targeted Nasal Delivery detaljno objašnjava da kemijski aktivni sastojci poput limonena, linaloola, geraniola itd. mogu: pogoniti olfaktorne puteve, potaknuti lučenje neurotransmitera (poput serotonina i dopamina), modulirati autonomni živčani sustav (sym­patikus i parasym­patikus), promijeniti biomarkere i ponašanje. Essential Oils and Their Constituents: Activation of GABA and TRP Channels autor raspravlja o tome kako se aktivni spojevi eteričnih ulja putem različitih puteva — koža, probavni sustav, olfaktorni sustav — mogu vezati za GABA-receptore i TRP-kanale, čime utječu na prijenos signala i neurokemiju. Smell and Stress Response in the Brain ovaj pregled ističe dokaze da mirisi, uključujući sastojke eteričnih ulja poput linaloola, lavande, bergamota i α-pinena, smanjuju stres, smanjuju razinu kortizola, snižavaju krvni tlak i puls te pozitivno utječu na raspoloženje.  Znanstveni dokazi o aromaterapiji jasno pokazuju da mirisi mogu regulirati raspoloženje, smanjiti anksioznost i čak utjecati na fiziološke parametre poput pulsa i razine kortizola. No kako ove spoznaje izgledaju u praksi? Posebno zanimljiv kontekst su zdravstvene ustanove, gdje stres i anksioznost pacijenata, ali i osoblja, mogu biti visoki, a mirisi se pokazali kao jednostavan, ali moćan alat za poboljšanje iskustva i ponašanja. Lehrner i suradnici u svojoj studiji su pokazali kako prisutnost mirisa lavande i naranče u čekaonicama kod stomatoloških zahvata smanjuje anksioznost i poboljšava raspoloženje pacijenata u usporedbi s kontrolnom skupinom bez mirisa. Drugo istraživanje potvrđuje da sjeme naranče kod žena u čekaonici smanjuje razinu stanja anksioznosti, poboljšava raspoloženje i povećava osjećaj smirenosti. Kod ortodontskih pacijenata, lavanda i ruža značajno smanjuju stomatološku anksioznost, kako subjektivno tako i objektivno (puls i krvni tlak), pri čemu lavanda pokazuje jači učinak. Kod djece koja primaju lokalnu anesteziju, inhalacija lavande ili slatke naranče (neb-ulizatorom ili inhalatorom) značajno smanjuje anksioznost, dok slatka naranča dodatno smanjuje bol prema subjektivnom prikazu. U simuliranom bolničkom okruženju, prisutnost svježeg mirisa značajno je povećala stopu pridržavanja higijene ruku kod zdravstvenih djelatnika sa 51 % na čak 80 % .

I dok mirisi mogu biti moćan alat za poboljšanje raspoloženja i učinkovitosti komunikacije, oni mogu i ometati interakciju. Neugodan zadah, ustajali zrak u čekaonici ili prejak parfem često djeluju snažnije od riječi. Jedno istraživanje pokazalo je da ljudi neugodne mirise automatski povezuju s manjim povjerenjem i profesionalnošću, čak i kada osoba u komunikaciji djeluje kompetentno. Drugim riječima, loš miris može poništiti trud u verbalnoj komunikaciji i stvoriti nesvjesni otpor prema sugovorniku, smanjiti koncentraciju, pobuditi nepovjerenje ili gađenje, promijeniti percepciju osobe neovisno o njezinim riječima.

ü  neugodan zadah → snažniji od vizualnog dojma, oblikuje prvi dojam,

ü  prejak parfem → djeluje agresivno ili neautentično (11-20)

Do sada smo vidjeli kako mirisi oblikuju komunikaciju i emocije, često nesvjesno. Sada je vrijeme da ih svjesno istražimo i reguliramo kroz praktične vježbe. Cilj je osvijestiti kako mirisi utječu na naše reakcije, raspoloženje i interakcije te naučiti ih koristiti kao alat u svakodnevnom životu i profesionalnom okruženju. Stoga upravljanje mirisima nije luksuz, već strategija koja doprinosi kvaliteti komunikacije, gledano iz šire perspektive, zdravstvenim ishodima.

Sad vas vodim na vježbu: pripremite prostor, duboko dišite i otvorite svoja osjetila – krenimo!

1. Vježba „Ugodan – neugodan – neutralan”

1. Uzmi tri različita mirisa po vlastitom izboru (npr. lavanda, ocat, neutralni papir).
2. Udiši svaki nekoliko sekundi i prepoznaj prvu emocionalnu reakciju (ugodna, neugodna, neutralna).
3. Zatim prizovi racionalni okvir: umjesto da reagiraš instinktivno, postavi si pitanje: “Je li ovaj miris zaista prijetnja ili je samo signal?”

Ø  Cilj: trenirati razdvajanje emocionalne od kognitivne reakcije.

 

2. „Preoblikovanje” (Reframing)

1. Kad osjetiš neugodan miris (npr. dim, znoj), pokušaj ga povezati s neutralnim ili pozitivnim kontekstom: npr. dim = ljetni roštilj, znoj = napor nakon sporta.
2. Time oslabljuješ automatsku negativnu reakciju.

Ø  Komunikacijski efekt: ostaješ usmjeren na osobu i poruku, a ne na distrakciju.

3. Vježba „Mirisna sidra”

1. Odaberi jedan miris koji ti je posebno ugodan (npr. metvica).
2. Svaki put kad osjetiš distraktor miris, mentalno prizovi „sidro” miris i fokusiraj se na njega nekoliko sekundi.

Ø  Ova tehnika se koristi i u kognitivno-bihevioralnoj terapiji – preusmjerava pažnju i smiruje emocionalnu reakciju.

4. Mindfulness disanje kroz miris

1. Zatvori oči, udiši miris (npr. svijeće, kave) i prati osjet bez prosuđivanja.
2. Ako se pojavi misao „ovo je neugodno” ili „ovo je super”, samo je zabilježi i pusti da prođe.

Ø  Cilj: desenzibilizacija – treniraš da mirisi postoje, ali ne moraju određivati tvoju reakciju.

---

5. „Komunikacijski filter”

1. Tijekom razgovora u prostoru s izraženim mirisom (npr. bolnica, restoran), svjesno odluči: “Moja pažnja je na sugovorniku, ne na okolini.”
2. Možeš se podsjetiti time da lagano dodirneš stol ili kemijsku olovku – to postaje fizički podsjetnik na fokus.

Ø  Ova tehnika koristi embodied cognition (tjelesni podsjetnici) kako bi održala racionalnu kontrolu.

Zašto je ovo važno u komunikaciji?
Ponovimo - mirisi snažno utječu na emocionalni ton interakcije. Ako naučimo svjesno upravljati reakcijama, smanjujemo rizik da nas miris omete ili da nam oblikuje percepciju osobe prije nego što je doista upoznamo. To je ključna kompetencija i u zdravstvu, poslovnoj komunikaciji i međuljudskim odnosima.  Na kraju nadam se da ste se ovom mirisnom putovanju zabavili, podsjetili na ono što ste već znali ili možda naučili nešto potpuno novo. Ja sam se osobno zabavila učeći i istražujući. Hvala što ste putovali kroz ovu mirisnu trilogiju sa mnom. Neka vam mirisi od sada budu svestrani saveznik u komunikaciji, emocijama i svakodnevnom životu.

Literatura

1. 1.       Birdwhistell, R. (1970). Kinesics and context: Essays on body motion communication. University of Pennsylvania Press.
2. 2.       Bourdieu, P. (1984). Distinction: A social critique of the judgement of taste. Harvard University Press. 
3. 3.       Classen, C., Howes, D., & Synnott, A. (1994). Aroma: The cultural history of smell. Routledge.
4. 4.       Givens, D. (2006). Love signals: A practical field guide to the body language of courtship. St. Martin’s Press.
5. 5.       Goffman, E. (1959). The presentation of self in everyday life. Doubleday Anchor.
6. 6.       Hall, E. T. (1966). The hidden dimension. Doubleday.
7. 7.     Herz, R. S., & Engen, T. (1996). Odor memory: Review and analysis. Psychonomic Bulletin & Review, 3(3), 300–313. https://doi.org/10.3758/BF03210754
8. 8.       Jakobson, R. (1960). Closing statement: Linguistics and poetics. In T. A. Sebeok (Ed.), Style in language (pp. 350–377). MIT Press.
9. 9.       Mehrabian, A. (1971). Silent messages. Wadsworth.
10. 10.    Shannon, C. E., & Weaver, W. (1949). The mathematical theory of communication. University of Illinois Press.
11. 11.    Sattayakhom, A., Wichit, S., & Koomhin, P. (2023). The effects of essential oils on the nervous system: A scoping review. Molecules, 28(9), 3771. https://doi.org/10.3390/molecules28093771
12. 12.    Fung, T. K. H., Lau, B. W. M., Ngai, S. P. C., & Tsang, H. W. H. (2021). Therapeutic effect and mechanisms of essential oils in mood disorders: Interaction between the nervous and respiratory systems. International Journal of Molecular Sciences, 22(9), 4844. https://doi.org/10.3390/ijms22094844
13. 13.    Cui, J., Li, M., Wei, Y., Li, H., He, X., Yang, Q., … Qin, D. (2022). Inhalation aromatherapy via brain-targeted nasal delivery: Natural volatiles or essential oils on mood disorders. Frontiers in Pharmacology, 13, 860043. https://doi.org/10.3389/fphar.2022.860043
14. 14.    Soares, G. A. B. e., Bhattacharya, T., Chakrabarti, T., Tagde, P., & Cavalu, S. (2022). Exploring pharmacological mechanisms of essential oils on the central nervous system. Plants, 11(1), 21. https://doi.org/10.3390/plants11010021
15. 15.    Koyama, S., & Heinbockel, T. (2020). The effects of essential oils and terpenes in relation to their routes of intake and application. International Journal of Molecular Sciences, 21(5), 1558. https://doi.org/10.3390/ijms21051558
16. 16.    Masuo, Y., Satou, T., Takemoto, H., & Koike, K. (2021). Smell and stress response in the brain: Review of the connection between chemistry and neuropharmacology. Molecules, 26(9), 2571. https://doi.org/10.3390/molecules26092571
17. 17.    Lehrner, J., Marwinski, G., Lehr, S., Johren, P., & Deecke, L. (2005). Ambient odors of orange and lavender reduce anxiety and improve mood in a dental office. Physiology & Behavior, 86(1–2), 92–95. https://doi.org/10.1016/j.physbeh.2005.06.031
18. 18.    S PK, Aafaque, S., S S, N. N. (2019). Effect of aromatherapy on dental anxiety among orthodontic patients: A randomized controlled trial. Cureus, 11(8), e5306. https://doi.org/10.7759/cureus.5306
19. 19.    Birnbach, D. J., King, D., Vlaev, I., Rosen, L. F., & Harvey, P. D. (2013). Impact of environmental olfactory cues on hand hygiene behaviour in a simulated hospital environment: A randomized study. Journal of Hospital Infection, 85(1), 79–81. https://doi.org/10.1016/j.jhin.2013.06.008
20. 20.   Herz, R. S. (2016). The role of odor-evoked memory in psychological and physiological health. Brain Sciences, 6(3), 22. https://doi.org/10.3390/brainsci6030022