"Mijenjaj sebe, a ne druge"

Nakon razgovora s imamom o „famoznoj četvorci“, kroz oči islamske tradicije, prirodno se nameće pitanje – kako istu temu vidi kršćanska duhovnost? 

Kako katolička vjera razumije odnose koji čine temelj svakog duhovnog rasta? 

O toj temi razgovarala sam s fra Ikom Skokom,  franjevcem  kojeg poznajem kao čovjeka dijaloga, topline i mudrosti. Uvijek uči, propituje i istražuje  jer, kako često kaže, „onaj tko prestane učiti, prestaje rasti“. Upravo ta otvorenost prema znanju i iskustvu čini ga sugovornikom koji povezuje vjeru, razum i ljudskost. Njegov pogled na odnose s Bogom, sa sobom, s drugima i s okolinom prožet je iskustvom komunikologa, profesora i humanitarca koji vjeru ne propovijeda samo riječima, nego i djelima. Prof. dr. sc. Iko Skoko rođen je 23. rujna 1963. Ljubuški (BiH). Studirao je filozofiju i teologiju u Sarajevu, Bologni i Zagrebu. Magistrirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predaje predmete poput međuljudskih konflikata, komunikologije, interpersonalne komunikacije, uvoda u odnose s javnošću…. Piše kolumne, objavljuje knjige te sudjeluje u javnim diskusijama i predavanjima. Fra Iko Skoko nije samo intelektualac i propovjednik  on je i aktivan humanitarac. Kao gvardijan Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru, pokrenuo je ideju i projekt Dompesa kako bi osigurao smještaj, prehranu i podršku studentima slabijeg imovinskog stanja. Dompes je zamišljen ne samo kao studentski dom, već i kao mjesto susreta i dijaloga, te prostor gdje se radi na prevladavanju traume, socijalnoj uključenosti i podršci mladima. Fra Iko često govori o važnosti mijenjanja sebe, a ne drugih, potičući introspekciju, samorefleksiju i suosjećanje u međuljudskim odnosima. Jedno od njegovih predavanja bilo je „Kako se bolje međusobno razumjeti?“, gdje je govorio o četiri tipa odnosa u životu: s Bogom, sa sobom, s drugima i s okolinom. Također je govorio o važnosti odgode reakcije u konfliktima da se ne reagira impulsivno, nego promišljeno. U znanstvenom radu „Mental Health and Spirituality“, dr. Iko Skoko istražuje povezanost duhovnosti i religije s mentalnim zdravljem — kako vjerovanje i duhovni mir mogu pomoći ljudima da se lakše nose s izazovima. Osoba koja nikad ne prestaje učiti, propitivati

 

„Famozna četvorka“: uvreda, laž, izdaja i ogovaranje

 

Kako Katolička Crkva gleda na „Famoznu četvorku“: uvreda, laž, izdaja i ogovaranje?

„Famozna četvorka“ uvreda, laž, izdaja i ogovaranje događaju se svaki dan među svim ljudima. Ta „famozna četvorka“ u stvari  narušava odnose među osobama. I to svakodnevno među osobama koje su bliske i povezane: kao rodbina, susjedi ili kolege s posla.

1. Temelj i pravac za život

1.1. Dvije zapovijedi ljubavi

Prije nego govorimo o „famoznoj četvorki“ dobro je uvijek vratiti se naglašavati što je prije toga. Počeo bih s Isusovim odgovorom zakonodavcu koji ga je upitao: „Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu? Isus mu odgovori: „Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! Druga je toj jednaka: „Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.

O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci“ (Mt 34-40). Dakle te dvije zapovijedi ljubavi su temelj, a i program, na kojima kršćanin gradi svoj život!

„Famozna četvorka“ uvreda, laž, izdaje i ogovaranje narušavaju ljubav.

1.2. Osma Božja zapovijed

Zatim kršćani grade svoj život po Deset zapovijedi Božji. Osma glasi: „Ne svjedoče lažno protiv bližnjega svoga! “ (Usp. Post 20,16) Sada iz perspektive biblijskog teksta možemo govoriti o „famoznoj

četvorki“: uvreda, laž, izdaja i ogovaranje.

2. Povrede ljubavi i istine

2.1. Laž – povreda istine

Ova osma zapovijed poziva nas da govorno istinu. Sigurno su ljudi krivotvorili istinu i zato je tu ta zapovijed. Kad je poznajem tu zapovijed i prihvaćam onda ću se barem truditi govori istinu. I kad krivotvoren onda ću se ispričati tim osobama i truditi se to više ne činiti. Kad ljudi uvide da lažno svjedočimo izbjegavat će nas. Laž nas gura u lukavštine, licemjerstvo, zavist i svaku vrstu klevetanja.

2.2. Što su ogovaranje i kleveta?

Ljubimo bližnjega i kad se trudimo poštivati njegov dobar glas. Ogovaranjem i kletvom narušavamo dobar glas drugoga. Ogovaranje je kad bez objektivno valjanog razloga, otkrivam tuđe manjke i

pogreške osobama koje to ne znaju. Kleveta je kad tvrdnjama suprotnim istini, škodim dobru glasu druge osobe i dajem prigodu za krive sudove o toj osobi. I ogovaranje i klevete vrijeđaju krepost pravde i ljubavi. 

2.3. Izdaja – učiniti poznatim ono što je trebalo ostati tajnom

I ovo je polje široko. Ali najjednostavnije rečeno ako smo obećali i zakleli se da nećemo okriviti neke stvari onda bi se trebali toga i držati. Teško će nam se osobe povjeravati ako ne znamo držati tajnu. S druge strane ima osoba koje nam kažu: „Molim te, ovo ne moj nikome govoriti jer imam povjerenje u tebe i samo tebi kažem“. A vi za kratko vrijeme čujete kao drugi pričaju o tome. Očito ta osoba koje je vama nešto rekla u povjerenju to isto je rekla većem broju osoba.

Dodajmo ovdje da postoje strukovne tajne, npr. liječnika, pravnika, vojnika…

3. Tajne koje se ne mogu otkriti ni na sudu!

Želim ovdje naglasiti tajnu sakramenta pomirenja (sveta ispovijedi). Ta tajna je sveta i ne može biti izdana ni pod kojom izlikom. Sakramentalna tajna je nepovrjediva. Svećenik-ispovjednik ne smije otkriti tajnu osobe koja se kod njega valjano ispovijedila.

Kroz riječi fra Ike Skoke i imama Dženana Čauševića postaje jasno da nas sve duhovne tradicije, bez obzira na razlike, uče istom temelju – ljubavi, poštovanju i odgovornosti prema drugome. No, koliko doista uspijevamo živjeti te vrijednosti, a ne samo ih poznavati? Upravo to pitanje otvara i moja sljedeća gošća – prijateljica, pjesnikinja i velika humanitarka ne propustite.